"On Tuesday night, AC Milan have proved once again why they are one of the biggest football clubs in the world.
Even with their backs to the wall, virtually out of the competition for over an hour of play, the Italians never stopped believing they could get the vital second goal which would send them through to their third Champions League semi-final in four years."- vise na stranicama eurosporta.
believing. po naski, vjerovanje. o tome ja stalno pricam i pisem. smijesni su mi oni stu se klade i igraju lutriju pa kazu "ako dobijem...". e moj brale, nikad ti dobiti nista neces. nema ako. ako ne postoji. "od dobivenog na..." - to je spirit sto dobija.
zasto ja nisam dobila na lotu? pa zato sto ne igram. smatram to pomalo suludim. zapravo, bojim se da me ne preuzme iscekivanje. prepustanje. da ne naje* zesce. jelte, prave stvari ne dolaze same. prave stvari se cak ni ne traze. prave stvari se - stvaraju. the end.
a sad malo o tekmi i komentarima koje citam uokolo. milan kroz usicu igle, ac milan i sreca, milan i ....bla bla bla. bla. skroz bla. jel bilo sve po zakonu i pravilima? jest. dakle, malo dostajanstva molim. ne budimo babe. taj isti ac milan je prosle sezone senzoncionalno ispustio kup prvaka. jel bio dominantniji? jest. ali bio je i neoprezan u prvih par minuta drugog poluvremena bas kao i igraci lyona danas. a neopreznost kosta. nekad jedan a nekad i vise golova. golovi su pak ti koji se racunaju, zar ne? well, pametnome dosta. napravili smo strateske izmjene na terenu, stvorili jack pot, dali 2 gola vise te zasluzeno dosli do polufinala. a sheva si 52-im pogotkom osigurao mjesto u povijesti eu nogometa. yes!
a sad, zna se - idemo dalje! forza!
ps. pozdrav sinju, minkenu i dragom prijatelju na putu iz milana. (random!). Thank you guys for....for believing.
Post je objavljen 05.04.2006. u 03:28 sati.