Želim napisati pjesmu,
tebi prijatelju moj.
Ali ne znam kako u stihove
pretočiti život svoj.
Premalo je riječi
kojim opisati bi htjela
sve što si zbog mene učinio
sva tvoja djela.
Ako sada ne napišem ništa
ti češ razumjeti.
Ti češ znati što mislim.
Tako je uvijek bilo,
iz mog pogleda znao si što je.
Ti si uvijek bio
moje sivjetlo u tami,
znao si za sve što me mami,
sve moje tajne,
moje priće...
Svaki put kad odemo na piće
čujem nešto pametno iz tvojih usta
da moja duša ne bi ostala pusta.
Ti si, prijatelju, onaj koji
me voli zbog onog što jesam
i što ću biti,
pred tobom ja nemam što kriti...
I viječno pamtim rijeći koje ne blijede:
"Samo prijetelji čovijeku vrijede!"
11.10.2003
Post je objavljen 05.04.2006. u 01:24 sati.