Dan mi je prošao sasvim ok....do navečer,kad sam se nešto iznervirala (trebal bi se zvat Nervozna) i vratio se taj osjećaj, taj osjećaj da me boli k za sve, ta želja za povraćanjem-ne za hranom!-i tako je to bilo. I sad mi je užasno užasno slabo! I uopće mi pak nije krivo;tako je moralo biti,došlo,otišlo....ako razmišljam o tome biti će samo gore i poticajnije na negativan način....pa neću razmišljati. Ja se naljutim na nekoga i nanesem loše sebi. Da, baš super. U biti, koga najviše boli kad se ljutimo? Nas same. Koga najviše povrijedimo? Nas same...treba pustiti taj osjećaj ljutnje da ode kako je i došao jer ako se još više nerviramo samo ga hranimo i samo je još gore....dok ne puknemo;u mome slučaju,ja se ispovraćam.
Nije više stvar u hrani. Angie, kad opet pojedeš 2 gljive:) zašto ne pokušaš misliti "Ma boli me k" i pustiš to? Normalno da treba vremena da se mozak privikne na taj način razmišljanja;pa koliko si ga samo uvjeraval da je hrana "zabranjeno voće"; ne može preko noći promijeniti način funkcioniranja? Zato vjeruj da to možeš,pokušaj i ne posustaj kod prvog pada; jer padovi su put prema uspjehu i govore nam samo da trebamo ustrajati i truditi se više.
Ja pak uopće više ne razmišljam više o hrani na taj način. Vjerujem da,kad bi pronašla drugi način iskaljivanja bijesa, nestali bi svi problemi...jer oni su još uvijek tu,nisu otišli u WC školjku, samo miruju i čekaju....
A ja sad moram pisati jebeni šalabahter jer sam zaboravila tokom dana a baš sam se nadala da ću ranije spavat....život je okrutan:)
Post je objavljen 05.04.2006. u 00:17 sati.