Ti i ja na kavi...smiješna stvar...tako blizu, a tako daleko jedno drugom... Skupio si hrabrosti, a ja to ne znam cijeniti. I zbunjen si. Previše si dobar. Ni samom ti nije jasno kako si se našao u ovako glupoj situaciji...i htio bi pobjeći, vidim na tebi. Čekaš da postanem normalna, čekaš da postanem onakva kakvom me znaš... Ja (p)ostajem čudovište. Sad me se bojiš. Sad sam te izgubila zauvijek.
Post je objavljen 05.04.2006. u 00:08 sati.