Karanfil je cvijet koji je svima dobro poznat i o njegovom izgledu ne treba pisati. Vrste koje se kupuju kao rezano cvijeće su iz stakleničkog uzgoja, ali ima vrsta karanfila koje su rado viđeni gosti u vrtu ili negdje u kamenjaru pa i u balkonskom sandučiću.
Poznavali su ga još stari Grci i nazivali ga božanskom cvijetom. Ime Dianthus potječe od grčkog dios-božanski i anthos-cvijet.
Na livadama rastu samonikli Dianthus deltoides. U vrtu često uzgajamo kineski karanfil Dianthus chinensis koji je visok oko 40 centimetara i ima jednostruke mirisne cvjetove, može biti u raznim bojama. Obično se sije direktno na mjesto u vrtu tokom travnja. Zatim turski karanfil Dianthus barbatus ima gusto poslagane cvjetne glavice, koje mogu biti jednobojne ili šarene, visok je do 60 centimetara i postoji kao jednogodišnji i dvogodišnji tako da ovisno o vrsti treba prilagoditi i sijanje. Najbolje uspjevaju na sunčanom položaju, dobro odvodnjenom tlu koje nije kiselo.
Među najpopularnijim karanfilima trajnicama je Dianthus allwodi koji brzo rastu i stalno cvjetaju od lipnja do rujna, postoje u velikom spektru boja, a može ih se posaditi i u sandučiće, na sunčano mjesto. Razmnožava se reznicama koje se lako zakorjenjuju.
U kamenjar se sadi Dianthus deltoides i brzorastući D.alpinus koji treba imati dobru drenažu. Poput prekrivača visokog desetak centimetara prekrivaju zid ili ispune rupe u kamenjaru.
Velikocvjetni karanfil koji se kupuje za vaze uzgojio je američki vrtlar. Prije stavljanja u vodu karanfilu otkinite listove na dijelu stapke koji će doći u vodu i odrežite ga ukoso oko centimetar ispod zgloba.
Začinski klinčić nema veze s karanfilom. Dobio je to ime zbog toga što njegov miris podsjeća na miris klinčića. On raste na stablu iz porodice mirta.
Post je objavljen 04.04.2006. u 19:19 sati.