Fakat nemamo sreće. Ova savršena dadilja je našla pravi posao i ostavila nas je... Odustali smo od traženja nove, četvrte. Upisali smo malu u jaslice.
Osim što mi je žao jer je mala voljela tetu, žao mi je i zbog mene, jer ću ja sad morati raditi sve što je radila ona (spremanje, kuhanje, vješanje veša...).
U zadnje vrijeme imam napadaje tjeskobe, sama sam si to dijagnosticirala nakon dvije rane zore provedene u suzama i pritiska u prsima, i nemogućnosti disanja.
Možda mi je došlo vrijeme za promjene ili kriza srednjih godina ili ... fakat ne znam. Malo mi je lakše otkad je lijepo vrijeme i otkad imam osjećaj kakve takve kontrole na poslu, tj. nemam osjećaj kontrole, ali barem znam što se zbiva iako na to sve imam minimalan utjecaj.
Post je objavljen 04.04.2006. u 14:27 sati.