Marketing
2 dana nakon
I 2 su razloga za to:
1/ umor
2/ poništavanje euforije, kako bi bio što objektivniji
Kad je pala ideja o ovakvom koncertu, bilo je to zamišljeno drugačije i to samo zato što je u nama samima postojala bojazan da smo ipak neiskusni ne samo u organizaciji, nego i u svim poslovima koji sa ovakvom organizacijom idu.
Pitajući za mišljenja razne ljude, sve koji su ikada bili u ovako nečemu (nama bliske, ili samo poznanike), uvijek se sve svodilo na to da to moramo napraviti sami kako najbolje znamo i umijemo.
Ludosti je lako napraviti ne mareći za moguće posljedice (zato i jest ludost), no sa ludošću pokušati napraviti nešto korisno ... e to je ovo.
Ganjao nas je neki ... nešto ... i mi smo znali da to moramo napraviti.
Četiri mjeseca rada, četiri mjeseca grickanja noktiju, četiri mjeseca očekivanja hoće li se sve posložiti kako je zamišljeno.
Složena je i definirana Organizacija - neki su i odustali od nje ni ne javivši se. 
Kontraktirani su svi potencijalni sponzori do čijih se mailova moglo doći – neki se nisu javili, neki su javili da nemaju čime (a poznati su i veliki) 
, ... ali neki su rekli „Pomoći ćemo – kako i koliko možemo“. 
Uza sve to se radilo svatko u svom Poduzeću, mijenjala su se Poduzeća, riješavali su se svakodnevni životni problemi, izvukla se čitava glava iz saobraćajne nesreće 
, dogovori se radili mailom, telefonom, najviše na radnom mjestu 
, često u vlaku 
, često i doma, ali u neko gluho doba noći. 
Svaki dan hrpetine dobrih i loših vijesti, mailova razočaranja, mailova ohrabrenja. Svi, na neki način, on-line. 
I sve za ona 4 sata događanja.
Ostalo?
Dugačak bi bio ovaj post – dugačak 4 mjeseca.
Da ne bi bio toliki, reći ću samo da je Fortuna stvarno spustila ruku na nas – slučajnosti su odigrale presudnu ulogu.
I intuicija.
Naša svirka u „BP-clubu“, moja izjava o ekskluzivnim vijestima kako NEMAMO prostor i NEMAMO datum + susret sa „Edex group LC“ -> pokrenula se mala gruda koja je svakim danom bivala sve veća i veća.
Iz sata u sat.
Svi koji su bili u Organizaciji, odjednom kreću svak na svoju stranu kao da ih je neko, s oproštenjem, bocnuo u ... ono okruglo odpozada 
, a svi sa ciljem – dati što više, javiti ostalima da se ne radi dupli posao. 
A vidjeli su se prvi put tek na koncertu – do tada samo virtualna komunikacija.
Rezultat ste vidjeli.
A što smo skupili? Od kad je kampanja krenula?
Ovo:
Ukupna suma, koja je prikupljena na koncertu, je 13.650,00 Kn.
Uz to, od kada je akcija krenula:
Los Mamberos 5.500,00 Kn
HPB 5.000,00 Kn
Polzela 2.000,00 Kn
Art-dance 1.200,00 Kn
Tango-Split 1.500,00 Kn
MediaLab 1.000,00 Kn
Pliva 5.000,00 Kn
Sve to skupa bi bilo: 34.850,00 Kn
Nigdje nije uračunat rad, telefoni, gorivo ... svih nas u organizaciji.
I nitko nije ni pomislio tražiti to, kao kod nekih takvih akcija.
To je naš doprinos svemu.
Makar je sve utrostručeno.
Nismo došli do 50.000, no ... pristojno je. 
Ima još ideja o nabavci aparata za klince - daj Bože da ta ideja uspije, jer, tad bi mi bilo lakše što nismo dosegli 50.000.
Sad još čekamo video i photo materijal da vidimo kako smo to izveli na stage-u.
Kako god bilo, srca su nam puna, Caimánci (i gosti su to večer bili Caimánci) su i nakon 2 dana puni adrenalina, jer
USPJELO JEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE. 
Toliko o poništavanju euforije sa početka ovog posta .
I prvi put sam si zgodan u ogledalu nakon ponovnog buđenja u pola 5.
Post je objavljen 04.04.2006. u 13:15 sati.