Šogorica mi je dobila gadnu alergiju. Već je dva dana na infuzijama....S druge strane, ostatak obitelji je na greuntu ili se radi ili se je u školi.
Ono što me je šokiralo neki dan je test mog nećaka đaka prvaka. Uglavnom to dijete je imalo test od 37 (tridesetsedam zadataka) i riješilo točno trideset iz matematike. Koja to učiteljica može nekome u prvom razredu dati 37 zadataka. Nije problem u četvorci problem je u Primorcu i njima sličnima koji pričaju bajke o školstvu (ottteretiti će se djeca....), a realnost je da on ima u tjednu četiri dana po pet sati i jedan po četiri (gotovo kao ja u srednjoj) i što dnevno ima zadaće bar iz četiti predmeta dnevno. Dijete je talentirano i ide mu škola, ali što je s onima koji nisu. Već sada mali jedva čeka vikend. Ne veseli se školi poput nekad recimo mene. Ne da su torbe teške, a jesu....mislim učitelji mogu birati po šest naslova po predmetu....Smiješno mi je i nejasno čemu i kome je to nužno.
Pogotovo mi je krivo što osobno znam krasnih učiteljica, ali ovo. Mom bratu je rekla da vrši naročiti pritisak na nećaka kako bi bio još bolji. Želi da bude najbolji, a ne razumije da se dijete od osam godina i treba poigrati. Što je još gore osobno znam da on baš ne voli pritiske i da već sada razumije razliku između prisile i zamolbe. I napraviti će ako ga zamoliš, ali naravno ne previše puta. Već sada u ovom momentu on zna razliku između opravdanog i neopravdanog zahtijevanja i otvoreno izjavljuje MRZIM ŠKOLU....
U tako ranoj dobi netko totalno neodgovoran mu konstantno usađuje mržnju za nešto što mu danas sutra osigurava budućnost i mnogo toga drugoga.
Trideset sedam zadataka....Stvarno mi to nikako nije jasno...Tridesetsedam zadataka u prvom razredu.....
Post je objavljen 04.04.2006. u 12:36 sati.