Koliko u čovjeku mora biti nakupljeno mržnje da bi bio sposoban i spreman poslužiti se najbezočnijim lažima kako bi onima neupućenima u prirodu stvari prikazao svoju, potpuno izvitoperenu sliku stvarnosti. Jedan od medija koji u posljednje vrijeme sve više ima utjecaja u našemu društvu, a to je upravo internet sa svojim blogom, dobra je prilika mnogima da putem tog medija, koji omogućuje dvosmjernu komunikaciju, iznose poruke mržnje i nesnošljivosti.
Ideologija je uzdizanje primitivnih društvenih nagona za vladanjem nad drugima na pijedestal božanstva; kovanje imanentnih ovozemaljskih stvari u zlatnu telad kojoj se potom klanjamo, u ime koje vršimo teror i u ime koje ubijamo, uništavamo, sve opravdavajući nekim «višim idejama» koje su zapravo samo u našim glavama. Ideologija se razvija tamo gdje se na mjesto Boga, koji se očituje u dostojanstvu svake ljudske osobe, stavlja suluda ideja kao plod egoizma. Ukloniti Boga iz čovjekove blizine znači samo učiniti čovjeka normom svega; a tada se čovjek pretvara u zvijer.
Ne možemo ne primjetiti da je niz blogova posvećen ideologijama; bilo crnim, bilo crvenim. U demokratskom svijetu je nepojmljivo da se na internet stranicama, time i na blogovima, nađu sadržaji koji bi veličali nacističke, komunističke ili fašističke ideje koje je povijest odavno pregazila. Međutim, na blog-hr, među desecima tisuća blogova, nalaze se i takve stranice koje otvoreno veličaju spomenute ideologije, pozivaju na mržnju i osvetu, sve pod krinkom onoga što sami nazivaju domoljubljem, a sa istinskom ljubavlju prema domovini i svojemu narodu nemaju ništa. Tragična je činjenica da se iza autora takvih blogova kriju redom mladi ljudi koji o našoj očito povijesti ništa ne znaju, koji su zadojeni mržnjom prema svima osim prema sebi samima; to su ljudi koji hodaju svijetom ispranog mozga i svoje mane i frustracije projiciraju na one koji su druge nacije, boje kože, vjere ili političkog uvjerenja. A čovjek koji se uzdiže iznad drugih na osnovu nacije (koju nije birao), na osnovu vjere (u kojoj su ga drugi odgojili) ili rase (koju zahvaljuje genima koje su mu roditelji prenijeli) to čini samo zato jer se nikada nije potrudio steći kreposti po kojima bi se isticao pa se zato pokušava uzdići iznad drugih po onim odrednicama (nacija, vjera, rasa) za koje nema nikakve zasluge. Za njih su manje vrijedni nebijelci, Židovi ili Romi, a tako se rado pozivaju na Boga i na kršćanstvo, zatvarajući oči pred činjenicom da se upravo taj Bog utjelovio u Židovskom narodu, da se taj Bog družio sa siromašnima, ljudima druge nacije, rase i vjere, prihvaćajući ih u njihovom ljudskom dostojanstvu kao braću i sestre. Nije li stav takvih blogera jedno veliko licemjerje i jedna velika laž!
Drugi neki blogeri, opet, promiču crvene ideje koje kao da hoće reći da su neka druga vremena bila blistava, a su svi imali posao i da su sva djeca imala iste mogućnosti školovanja, zimovanja i ljetovanja, zdravstvene skrbi… Takvi prešućuju ili ne žele gledati činjenicama u oči i reći da su u komunizmu nebrojeni stradali jer su se «drznuli» misliti suprotno od službene ideologije pod crvenom zvijezdom petokrakom, oni ne žele znati da su izabrana djeca partijskih moćnika i poltrona, djeca vojnih oficira i društveno podobnih bila «jednakija» od nas običnih smrtnika čiji su roditelji jedva spajali kraj s krajem i u redu stajali pred trgovinama za crni kruh ili pred benzinskim crpkama sa bonovima za gorivo. Zapravo, komunizam je bio samo druga strana medalje zla zvanog ideologija.
Posebna su grupa blogera-mrzitelja takozvani «kritičari» vjere, Crkve i vrednota koje su nam prenijele starije generacije. Čovjek zdrava razuma lako prepoznaje dobronamjernu kritiku koja je plod odmjerenosti, plemenite nakane koja izvire iz dobrog srca, kritiku koja je plod kompetencije u temu koju se kritizira i koja je, povrh svega, plod ljubavi prema svim ljudima, bez obzira na razlike. Međutim, motivi blogera-mrzitelja nipošto nisu ovi koje smo nabrojili; iza njihovih postova krije se puka mržnja i želja da se napakosti svima koji ne misle kao oni; u ovom slučaju onima koji su vjernici, koji poštuju Crkvu, svoj i druge narode. Bilo koji argument kojim im se nastoji sugerirati proglašavaju «crkvenim poltronizmom», «konzervativizmom», «zatucanošću» ili čak «plodovima inkvizicije»… Svoje blogove nastoje prikazati kao kritiku društva i društvenih institucija, a zapravo su im blogovi poligon za širenje mržnje. Ustaju protiv svega drugima svetog, u najmanju ruku kao da im je još jučer inkvizicija poubijala sve u obitelji. Nemaju blage veze o Crkvi, vjeri, kršćanstvu, a još manje o filozofiji ili teologiji. No, to ih ne spriječava da pišu o svojim «istinitim» viđenjima takvih pitanja, u čemu se očituje potpuna neobrazovanost, čak tolika da ih i pučkoškolska djeca mogu prozreti kao polupismene ljude kojima nedostaje opće kulture. Ne treba ni spominjeti da je niz blogova čiji su autori mrzitelji vjere i Crkve zapravo plod nezrele dječurlije u pubertetskoj fazi koja se se upetljala u kojekakve sotonističke i druge sekte u kojima misle da su «Boga za bradu uhvatili». Tragično je to što svojim blogovima šire mržnju i protiv Neba i protiv zemlje, za što, naravno, optužuju druge, ispadajući neizmjerno glupi.
