lijepo vrijeme i predivno plavo nebo sa sumljivim oblacima osušili su jučerašnji lagani potop koji je ja mislim oprao sve tragove zime i više se ne moram zabrinjavati kada ću opet imati priliku nositi kratke rukave previše pocrniti na blagom suncu ili se oznojiti u prepunom autobusu ljutih ljudi koji se vračaju izmoždeni sa svojeg radnog mjesta gdje su ih tlačili osam do deset sati i sad se gužvaju zajedno sa propalicama umjetnicama i studentima te srednjoškolskim učenicama koje se ne misle ustati i ustupiti sjedalo nečijoj umornoj mami ili nečijem ljutom tati nikada neću zavoljeti javni prijevoz iz nekoliko jednostavnih razloga koji se ne mogu jednostavno riješiti i to me malo zabrinjava ne previše
Post je objavljen 04.04.2006. u 11:21 sati.