Marketing
Masada, pad
En Gedi i Masada
En Gedi i Masada (uvodno)
Uspon na Masadu
Masada, terme
Masada, Sjeverna palača
Masada, savršena utvrda
Prošli smo na Masadi kroz veličanstvenu Herodovu Sjevernu palaču (1), vidjeli smo sistem vodovoda s Vodenim vratima (2), obišli smo sinagogu iz razdoblja kad su ovdje bili zeloti (3). Govoreći o zelotima, počeo sam govoriti i o Prvom židovskom ustanku protiv Rimljana. Upravo događajima vezanim uz taj ustanak Masada zahvaljuje svoju slavu.
Jeruzalem je pao 70. godine, a na Masadu su se povukli posljednji ustanici i brojno stanovništvo koje je, kako smo vidjeli, Herodove prostorije prilagođavalo svojim potrebama. Tri godine kasnije, krajem 72. godine, Rimljani su predvođeni Flavijem Silvom počeli s osvajanjem ove utvrde. Budući da je Masadu bilo gotovo nemoguće silom osvojiti, rimska je taktika bila držati utvrdu u okruženju, kako bi prisilili branitelje na predaju.
Sveukupno je u Masadi bilo oko 1000 osoba, uključujući muškarce, žene i djecu, dok je rimskih vojnika bilo oko 10000.
Rimljani su podno Masade izgradili čitav sustav vojnih logora i kamenih zidova, kojima je utvrda bila sasvim okružena, te bilo kakav bijeg ili proboj unutar tvrđave nije bio moguć. Glavni rimski stožer nalazio se u logoru sa sjeverozapadne strane Masade, podno Vodenih vrata. Njegovi su ostaci vidljivi i danas.
Židovski su branitelji sigurno puni strepnje gledali u dolinu.
Nakon višemjesečne opsade Rimljani su počeli graditi zemljani nasip sa zapadne strane Masade. I on se danas sasvim dobro vidi.
Turisti se mogu i ovuda popeti do utvrde. Ovdje vidimo prostor gdje su bila Vodena vrata i rimski nasip koji se izdiže iz doline.
Kad su se dovoljno približili zidinama utvrde Rimljani su mogli početi koristiti i svoje vojne naprave. Od toga su ostale i kamene kugle koje su nemilosrdno padale po zidinama i unutarnjim zgradama.
Na kraju su osvajači uspjeli probiti zid utvrde, te ući u Masadu. Pred nama je upravo mjesto na kojem ni danas nema zidina (4).
Branitelji su u međuvremenu bili izgradili i nutarnji obrambeni zid od drveta i blata. Rimljani su ga zapalili i time doveli zelote u bezizglednu situaciju.
Josip Flavije nam, na pomalo romansirani način, opisuje zadnje trenutke života branitelja. On kaže da tada zapovjednik Masade, Elazar Ben-Jair, izriče dugački govor, nakon kojega zajednički odlučuju da neće živi pasti u ruke neprijatelja, te izabiru kolektivno samoubojstvo, a kocka je trebala odlučiti kojim će redom to biti učinjeno.
Na kraju, Rimljani, očekujući tešku borbu, nailaze na beživotna tijela branitelja. Josip Flavije kaže:
»Kad su se našli pred ispruženim tjelesima, ono što su osjećali nije bila radost zbog pokoravanja neprijatelja, nego divljenje zbog prezira smrti po kojem je toliko mnoštvo izabralo ovakav kraj.«
To se dogodilo 15. nisana po židovskom kalendaru, to jest prvog dana blagdana Pesaha ili Pashe. Bila je godina 73.
Rimljani su naišli ovdje na mnoge ostatke spisa, posuđa i sličnih predmeta, koje su smjestili u jednu od prostorija uz zidine (5).
Ovdje su nađeni dijelovi biblijskih spisa, tekstovi zelota, razni papirusi i krhotine keramike s natpisima, kovanice srebrnih šekela, sandale, kao i jedan židovski molitveni šal, talit.
Danas zidine više ne služe obrani, a Masada je poprimila simbolično značenje za Državu Izrael.
Nastavak: Masada, nakon pada
Post je objavljen 04.04.2006. u 08:29 sati.