I da ne duljimo ko sapunica, dragi moji, pajdo se našao sutradan s Aishom, ostao s njom, čak su i stan iznajmili, a on se zaposlio kod nekakvog našeg tipa u restoranu, vozio mu nabavu. Idila trajala šest mjeseci, i tad pajdo odluči, kako bi išao kući na Veliku Gospu, malo se odmoriti, vidjeti braću i sestre, i naravno pozove Aishu da ide s njim. Bio je prvi i jedini u malom selu u dalmatinskoj zagori koji je doveo ženu "iz svita", a kako bi pokazao da mu je dobro, na dernek su došli u novom opelu GT, kakav su vozile tad samo face. Pajdo se ovim posjetom malo i rastuži, između gomile ljudi koji su Aishu gledali kao 8 svjetsko čudo nije bilo njegove majke....
A ni Aishi nije bilo lako, svi je nešto pitaju, govore, a ona jadna od hrvatskog zna samo "volin te", "dobar dan" i možda još koju. Pajdo se na tom derneku povjeri obitelji, da misli da će se ženit, a Aisha, radosno zaklepeće očnim kapcima, kad su je sretno pogledali, premda nije pojma imala o čemu pričaju. Nakon slavlja vrate se u Split, budu par dana po obali, uživaju u suncu, Aisha i u moru, Pajdo malo manje, jer svih ovih godina nije naučio plivati i bilo ga strah velike vode.
Povratak u Nantes je značio i prekretnicu u njihovim životima, Pajdo se htio ženit, Aisha se odupirala, jer mora kako je znala reći, i oca i obitelj upoznati s novonastalom situacijom, a ni sestra joj baš nije davala podršku, Pajdo joj nije bio po guštu, a nikad nije objasnila zašto.
" I tako, lipi moj čovik, jedan dan ja nju upitan; Ajša krvi ti Isusove, misliš li se ti udat za me ili šta? A ona će ti meni, bogami sad kad se sitin prođu me trnci, Pajdo ne mogu! Ma šta nemoreš đava ti glavon vija, kako nemoreš? A luda ženska pomislin ti ja , al opet iđen pomalo, more bit da se pripala, pa šta ti je, pa zašto...? I undak mi se sruši svit brajo moj! Da sve je lipo, i ona mene voli, i nemere brez mene, ali se udat nesmi, jerbo je obećana, i kad bi to napravila, nebi joj bilo mista ni u rodu ni porodu. E, jebi ga pomislin ja, nemeren se ja još tuć s tvojin običajin, i sitin se jedine pametne moga ćaće; ženu traži ko i kravu, na svojo ispaši, bude li tuđa, ona uvik gladna a ti nesritan..."- tako meni Pajdo ispriča tu epizodu, i nastavi kako je sutradan otišao iz Nantesa, ostavio Aishi na komadu papira adresu i ime sela, te se vratio kući.
Po dolasku u Hrvatsku, odmah je primjetio da se turizam počeo razvijati, i on zahvaljujući svom nosu, proda opela i kupi kombi, te se zaposli u atlasu, s svojim kombijem na transferu putnika.radio je to relativno dugo a najsvjetliji doživljaj je slijedeći: " I Boga ti, zove mene ona mala vodička,a dobra bila, tila ti Isusova, dobra do Boga, da joj triba..."- na moju upadicu odgovori-"daštasan ovnu, i ne samo nju! vodičke su ti bile posebne, one su ti birale, aj đava te odnija tebe i vodičke, di san sta? E zove ona mene i kaže kako je jedna engleska familija zakasnila na autobus za dubrovnik, na aerodrom. E, i šta ću ja sad? upitan je ,a ona će ti meni da bi oni platili da ji se priveze. koliko? upitan opet ja, a ona kaže da su rekli kliko god pitan, jerbo ujitru moraju bit doma. lipo Boga mi, lipo, a kad jin iđe taj avijon? opet ja upitan, a mala kaže u četri! U četri? pa sad je podne i po"- bitno je naglasiti da se priča odvija u Trogiru u hotelu,a to je brat bratu, po magistrali više od četiri sata vožnje do Dubrovnika ljeti.
" Aj, dobro, dovezi ji, kažen ja i ona ti ji moj brajo dovede. A ružni ljudi Bože moj, blido, pa izgorilo na ovomu našen suncu, pa neke točkice po njiman, a svi oćale nose, ćaća, mater, sin i ćer, a neznaš ko je ko, svi isti" I povede naš junak Engleze u bitku s vremenom. Nije potrebno naglašavati da je stigao na avion, doduše bilo je tu nebrojeno prometnih prekršaja, i na kraju za zalaganje dobije 250 DM.
ali nije to sve. " Nu, Bogati, ja cili sritan, dovejo ji na vrime, dobijo 250 dojčmaraka, malo me pustija i stra sad kad je sve gotovo, popijen kavu u Dubrovniku i pomalo nazad za Trogir. Dođen ja tamo, kad me šef ovi vozača košto sa i ja zove odma i maše nekakvin papiron. koji je tebi đava sad, ja ti više danas ne vozijo nigdi, pomislin u sebi i dođen do njega. pokaže ti on meni papir a na papiru piše velikin slovin: COMPLAIN! Žale se englezi, da više oni nikad neće na lito ić ispod te i te paralele, da san koptlikli med i da su sritni što su živi. A mater van magare jebalo, kad je tribalo stizat avijon nisan bijo med kažen ja i pogledan ovoga šefa. Šta je ? upitan ga, a on me pogleda ko ćuko. Đava odnija tebe, engleze i med i nemed. Dajen otkaz!"
Tako Pajdo ode i s tog posla, malo poslije se okuša u ugostiteljstvu i dođe rat, a naš Pajdo ni pet ni šest nego u odoru pa na front. Bijaše i ranjen tamo. " Koje san ti ja kurčeve sriće brajo moj, eto bija si kraj mene pa si vidijo. prave borce i ratnike kad rani unda rani pošteno, a mene ovaj budalasti četnik, jeba mu ja sve, pogodi u guzicu! Neš ti rane, boli a nesmiš se falit, jer će ti se ljudi smijat..."
Ali dobro je to prošlo, i na rehabilitaciji se Pajdo spetlja s Anom, medicinskom sestrom, s kojom je i danas u vezi. I na kraju upita me:" Šta si ono pita? kad ću se ženit? nikad! Jebi ga ja tijo Ajšu ona mene nije, još ji par bilo, ona usrana ona popišana, nijedna za me"- "A Ana?"- upitam ja
" E moj brajo, ona je dobra ko kruv, i draga mi je ali jebi ga nemogu je ženit." "Zašto"-opet ja.
"OVNE ZATO ŠTO NEZNA ŠTA JE JEČERMA NI PRTENO UŽE!"
Dalje nisam ništa pitao, sjedili smo, pili kavu i uživali u proljetnom suncu.
KRAJ
Ispričavam se čitateljskoj populaciji što sam vas ugnjavio, ali moj frend je zaista svojim životom, onime što on zapravo jest i svojom dobrotom zaslužio, da neko, pa bar i ja to negdje napiše.....
hvala
Post je objavljen 04.04.2006. u 05:46 sati.