Marketing
......................
ogoljena..možda ..ali samo možda
....vi bi ..da ja vama pišem....noirlady blog trebao je biti mjesto di bi u potpunoj anonimnosti iskrcavala svoje misli iz najmračnijeg djala mene..ali ...anonimnost te vrste me nejde a i ipak......s večinom vas ovu godinu djelila sam gotovo svaki dan...dio dana....sad se pitam kako sam uopče mogla poželjet biti potpuni anonimac pred vama..no ovaj post nije o tome..ovaj post je o tome da ..hm....zapravo o ..ma neznam...ljudi umorna sam....umorna sam od ovog osjećaja kojeg doživljavam tako blaženim kad kod se mogu povuću duboko u sebe i....šutjeti......umorna sam od težine svoga lica pod težinom tuge....ne nije da sam nesretna ali sam tužna.....i umorna......ima jedan osjećaj ...teško ga je opisat...prati me već 4 - 5 tjedana .....zapravo duže ali ovih tjedana intenzivnije......možda ga i poznate....
....to je osjećaj kad umorni legnete u krevet, kad se ugrijete u zagrljaju.....i kad pomislite da napokon dolazi trenutak koji ste zavredili ,,,san......i onda zaskoči vas taj osjećaj.....osjećaj koji vam otvori kapke i drži ih otvorene i neda vam da ih zatvorite...a ja tako volim spavati,, sanjati,,,,,ja više ne sanjam ..ne kao prije.....ma ni to nije važno .....samo da se spava.....i onda borite se s tim osjećajem , malo na lijevom , malo na desnom boku,, i kad ne uspije,,, probate leći na leđa ..i tako dok ležite gledate u svjetla , u sjene na zidu,,,okvir prozora,,,granje ogoljele Lipe,,,pa ako imate sreće da vani puše vjetar zabavljate se neko vrjeme igranjem tih sjena na zidu,,,,,,no kapci su vam i dalje teški...a stoje otvoreni ko čačkalicama podipreni...i svim silama iz umornoga tjela skupite snage da ih sklopite i samo trenutak nepažnje dovoljan je da vam opet pobjegnu i otvote se ko okica djeteta na božečno jutro ..i opet sjene na zidu.......mjesec,,,ponekad oblaci,,,,ponekad zvjezde.....sve to želi vašu pažnju a vi želite samo san,,,,i ne,,napokon odlučite ne gledat u sjene na zidu , kroz prozor..kolko je sati....i to kobno gledanje na mobitel.....stoji tu kraj vas....prekasno je i ..i već se dižete za 2 -3 sata....i onda za najozbiljnije stisne lice u jastuk da ne vidite sjene,,,mjesečinu,,zvjezde,,,,,čvrsto stisnutih očiju jurite u sam..i onda iz daleka...plik-plik-plik........zelenkasto svjetlo mobitela ......blinka ..a vi tako s glavom u jastuku zaljepljenih kapaka vidite kao cjela soba blinka u ritmu plink-plink-plink....i onda dolazi trenutak kad pokušavate razmišljat o bilo čemu......prizivate najljepše slike..ali kako to uvjek biva kod nas pehista......javlja se slika iz prethodnog posta..i dok manhitavo bježite od nje...vidite svoga oca napodu....u vašem dnevnom boravku...pa zar nema nekih drugih slika??????.....razmišljate o djetinjstvu ,,,bezbrižnoj igri smjehu..o ljudima koji više nisu s vama...ne ,,ne o tome......vračate se bliže......sad nedavno....slika malenog modrog tjelešca i čujete glas...dobili ste dečkića malenoga i jakoga dečkića...i onda slike ....i osjećaj....u bolničkoj sobi čekate sama ..i čekate....usmljnost,,bol,,,,tuga,,sreča,,,radost,,,,,sve,,,a vašeg malenoga jakog dječačića još nema.....i kad vam ga napokon donesu......odgovornost , strah....neopisivi strah...joj ne........stisnetih očiju.....poput daljinskim mjenjate program..paslike prvih koraka.....prve riječi.....igre.....sjećate se sebe pune volje ... života...pitate se di je to nestalo......i opet....na to se nadovežu neke druge slike....ružne riječi....mrki pogledi..pa ljubav....i sve to smješano......a vi samo želite spavati...i napokon......nekim snagama....razmišljate o ..sutra......i prekosutra..i ........da i ne znate budite se..i kava.....opet dan....sve kakoo treba da bi opet,,,,nakon najnježnijih trenutaka ponadali se snu..uzalud.........
ma znam da vam se možda niovaj post neće svidjet previše ali.....razumjevanja molim u ovih 5 tjedana možda sam tek 5 ili 6 noći odspavala kao treba.....i čovjek se naravno zapita zašto to..zašto tako......pa stres.....firma pred zatvaranjem....pa...prolječe.....pa.....jednostavno umor..umor od svega od tih jebenih faking slika koje stvarno bezveze nosimo u sebe..ali ipak.....zapravo je to...čaša koja se prelila još jednomkapljicom prešučivanja..pa ..ka nam je kriv ..zar ne.........ajte moji najdraži blogeri, chatari i slučajni prolaznici želim vam laku noć i najugodnije buđenje i..molim vas ispričajte me u greškama.....mislim da koje slovo višak ili manjak kao i kvačica tami di nejde nije najbitnije u ovom postu ..heheh..kao ni na ovom blogu.......
Post je objavljen 03.04.2006. u 22:49 sati.