Marketing
Kad tuljanci utihnu... (Blame Canada)
Zašto tuljanci umiru?
Zato što ih ljudi ubijaju, među ostalim.
Kako ljudi ubijaju tuljance?
Ubijaju ih bejzbolskim palicama.
Zašto ljudi tuljance ubijaju bejzbolskim palicama?
Zato što je to najefikasniji način ubijanja tuljanaca koji ne oštećuje njihovo krzno, a i patnja tuljanaca je minimalna – tuljanci umiru u trenu. Eskimi ih na taj način ubijaju već stoljećima.
Zašto se parolaši bune protiv ubijanja tuljanaca?
Zato jer su pederi.
Ubijanje tuljanaca prastari je sport. Gusari su odavna tuljance smatrali mitološkim bićima zbog njihove zapanjujuće sličnosti s ljudima; otuda i priče o sirenama. Tuljanci kroz čitav život zadržavaju facijalne i tjelesne karakteristike ranih faza novorođenačkog razvoja (velike oči u odnosu na glavu – međusobno blizu smještene, razmjerno kratki udovi, glatko krzno...), slično kao i ljudi; pojava koja se u biologiji naziva neotenija. Ljudima su jednostavno neodoljiva bića koja se mogu opisati kao neotenična. Među njima su i tuljanci. S druge strane, čitav niz životinja nije neoteničan – kao npr. kukci, ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i brojne druge pizdarije što hodaju i gmižu.
Ljudi danas mnogo više ubijaju ptice i ribe nego tuljance! Zašto je onda ubijanje tuljanaca tako medijski razvikan problem, a pomor riba nije? – E, pa zato što ljudi koji su protiv ubijanja tuljanaca parolaši i aktivisti – ograničeni pederi koji se nisu spremni odreći vlastitog, sasvim lagodnog i naspram većine čovječanstva povlaštenog načina života, nego radnu snagu troše parolašenjem po trgovima i atakovima, umjesto poštenim robovanjem u rudnicima ili doniranjem vitalnih organa ulici.
Parolašima smeta ubijanje životinja iz samo jednog razloga – to što je zabrana ubijanja životinja dio njihovog sjebanog identiteta. Nije stvar u patnji životinja (kako oni sami vole tvrditi), jer i mnoge druge životinje svakodnevno pogibaju od ljudske ruke, već u parolašenju kao takvom, koje je postalo dio subkulture i identiteta dotičnih pederčića. Uostalom, životinje za koje čujete da ih parolaši brane, sve redom zadržavaju neotenijska svojstva veći dio svoga života. Brane li aktivisti nametničke vrste kukaca, za koje postoji čitav arsenal letalnih kemikalija? Naravno da ne. Kukci su mali i gadni, bebe tuljani su slatki. (Bebe tuljani!; ne postoji termin beba žohar... ne postoji ni termin beba gusar!).
Inače, medvjedi koji se tuljanima hrane također biraju najmlađe (dakle najbespomoćnije) u skupini, a pri ubijanju nisu nimalo 'humani' – kožu mladih tuljana svojim očnjacima deru sve dok tuljani ne umru od bolova. Ako je glavni argument protiv lova na tuljance njihova individualna patnja, a ne nekakva hipotetska 'patnja tuljanske zajednice', onda je čovjekovo ubijanje mnogo prihvatljivije (u etičkim terminima kojima se koriste sami aktivisti) nego medvjeđe.
Kao da im licemjerja nije dosta, parolaši odbijaju promisliti istinske motive države kao što je Kanada koja zakonski dopušta praksu ubijanja (slakih) malih tuljana.
Razlog je sasvim jednostavan. Brojne se obitelji u pripizdinskim dijelovima neplodne, ledom okovane zemlje na taj način prehranjuju; trgovina tuljanovim krznom doslovno im omogućuje golu egzistenciju. Zašto? – Zato što svi mi živimo u kapitalizmu, koji funkcionira upravo na taj način. Trgovina krznom djeluje prema zakonima globalnog tržišta. Niti jedan takozvani aktivist nije izuzet iz tog sustava i ne može ga odbaciti parolašenjem, sve dok živi na njegov račun. Svi mi ubijamo te jebene tuljane svojim načinom života, ne moramo nužno nositi njihovo krzno (iako ga ja just so happens nosim umjesto gaća). Lako je baviti se aktivizmom kada si sit, pederu! A da ne govorimo o pozitivnim aspektima stavljanja određene vrste lova u zakonske okvire (regulacija izlova, krivolova itd.)
Natpisi poput ovih udaraju kurcem u čelo: 'Don't Buy While Seals Die: Boycott Canadian Seafood'
Da... bojkotirajte ubijanje tuljana, podržite umiranje siromašnih. Bravo, pederi!
Upravo iz tog razloga, predlažem otvoreni lov na parolaše, aktiviste i atakovce svih vrsta. Po mogućnosti bejzbolskim palicama.
Gusari ne podnose pederašenje i šuplje parolašenje. Smrt parolašima, sloboda replikantima.
Pošalji ovaj link svim svojim prijateljima do kojih ti je stalo i u treptaju adamove jabučice osjetit ćeš žarenje u skrotumarnim kapilarama, malaksalost i neopisivu sreću tipičnu za epileptični napadaj. Ako ga ne pošalješ, umrijet ćeš u roku 3 sekunde i biti neplodan do kraja života.
I ugrist će te štakor.
cpt. A. Blackadder
Post je objavljen 05.04.2006. u 21:45 sati.