I MRTVA TE VOLIM
kad na crkvi čuješ zvona,
rujanski dan će biti,
pruži pogled prema nebu,
nemoj svoju žalost kriti...
nećeš znati što sve znači,
ni zvonjava starih zvona,
nego će ti prijatelji reći:
"umrla je danas ona"...
nemoj se plašiti lijesa moga,
niti crnog pokrivača
što jezu budi:
da si me volio
neka pomisle ljudi...
kad lijesu, dragi, priđeš,
u ruke mi stavi ruke svoje,
poljubi mi hladne usne,
jer i mrtve tebe žele…
da sam umrla za svoju sreću,
to nikada nećeš znati,
jer moje usne
nikome tajnu neće odati...
na grob mi dođi u sumrak
kad noć raširi svoja krila,
pogledaj sliku na ploči i reci:
"voljena nisi bila".
kad iz očiju tvojih divnih
poteče suza vrela,
reći će ti
vjetar,
mjesec
i kiša:
SAMO JE TEBE VOLJELA

teško je izgubiti nekoga koga voliš..
teško se nositi s tim da te osobe više nema..
teško je sjediti i znati da je ne možeš vratiti..
teško je shvatiti da je možda nikad više nećeš
imati prilike vidjeti... teško je..
ali trebamo živjeti u nadi da ćemo je opet sresti..
na nekom boljem mjestu..
a do tad, živjeti dalje..teško je..
ali moramo...

Post je objavljen 03.04.2006. u 20:36 sati.