Mrzim ga jer je sad otišao.Opet mi uskratio jednu noć, a dala bih mu sve. Mrzim ga jer ga nisam ni zamolila da ostane, jer biti hladna puno je lakše nego ispasti jadna znajući da me neće poslušati. Mrzim ga jer me tjera na to. Mrzim ga jer mi je sve. Mrzim ga jer ponekad mislim da osjećam puno više. Mrzim ga jer mu se puštam. Po prvi put životu. Možda jer je on ljubav. Mrzim ga za to. Po prvi puta osjećam kako se predajem, kako se gubim u njemu, kako me živo boli za svijet dok je moja glava na njegovim prsima. Po prvi puta dajem se, crtam se sama, vjerujući u uspjeh, iako dobro znam da takve ljubavi uvijek bivaju tužne. Po prvi put nisam teška osoba. Po prvi put ne želim imati tajne. Mrzim ga za to. Mrzim ga, jer znam da on to zna. Mrzim ga zato jer sam sama i uživam u tome osim ako on nije tu. Mrzim ga mama. Mrzim ga jer me na njega podsjeća izraz "pjesnička ljubav". Po prvi puta pronalazim svoju bol u stihovima pisanim tisućama godina sa svih strana svijeta. Po prvi put znam što znači osluškivati tvoje korake niz stepenice kad silaziš i stegnuti srce da ne plače, ili raširiti osmijeh u onom trenu kad ugledam te dole ispred kuće i biti doista sretna. Volim ga toliko da boli. Toliko da poželim da me povrijedi, da to prebolim, možda bi bilo brže nego trpjeti bol koju osjećam dok ga volim.
Post je objavljen 03.04.2006. u 19:44 sati.