Pregled posta

VIJEK ROMANTIČNOG ŠAHA

Staunton je brže bolje iskoristio pravilnik turnira i izazvao Anderssena na match od 21 partije. Uvjet je bio da se pobjednik turnira može izazvati u roku od 48 sati po završenom turniru, uz uplatu depozita od 100 funti sterlinga.



Anderssen je prihvatio izazov ali je uvjetovao, da match ne počne poslije 21. srpnja i ne traje duže od mjesec dana. Anderssenovo odsustvo završilo se i on je otputovao kući u Njemačku. Do revanša nije nikada došlo.
Anderssen je bio tipičan neprofesionalac, vratio se svojoj katedri i za šahovski primat nije mnogo mario.
U Americi se 1857. pojaviom prvi od šahovskih genija – Paul Morphy.



Budući je uvjerljivo «preslišao» američke kolege i goste iz Europe Paulsena i Löwenthala, prešao je Atlantik da bi, s izuzetkom Stauntona, koji je vješto izbjegavao dvoboj, pobjedio sve vodeće engleska majstore. U Europu kao da se vratio davno izgubljeni duh jednog Greca. Došavši u Paris Morphy nastavlja s trijumfalnim pobjedama. Anderssen osjeća neku vrstu obveze i samoinicijativno dolazi u Paris. Bio je katastrofalno poražen sa 7:2 uz jedan remi. Te 1858. godine, Morphy se ispeo na pijedestal, na kome će i poslije naglog i neočekivanog povlačenja sa svjetske šahovske arene ostati do smrti.
Morphyeva sjenka će se nadviti nad ambicijama pretendenata pa će oni strpljivo čekati na smrt čudnog Amerikanca ne drznuvši se odigrati zvaničan match za titulu najboljeg na svijetu.
Uvjeti za jedan takav čin su upravi i bili sazreli. Na šahovsku scenu su stupili velikani poput Steinitza, Zukertorta i Blackburnea. Anderssenova pobjeda u Londonu 1862. pokazala je da se s njim još moralo računati, Kolisch i Paulsen bili su u zenitu svojih moći, A Čigorin je najavljivao rađanje ruske šahovske škole. Nikada u povijesti šaha nije bilo toliko jakih a približno iste snage igrača. Izuzev Morphya koji je u rodnom New Orleansu igrao slobodne partije ludirajući se, nitko nije mogao sa sigurnošću tvrditi da je superiorniji od ostalih.
Prvi su došli na ideju da odigraju match Anderssen i Steinitz čijeg bi pobjednika priznao za zvanično najjačeg i najboljeg igrača. Oni su 1866. u Londonu odigrali jedan takav match, koji se poslije naporne i oštre borbe završio pobjedom Steinitza. Međutim šahovski svijet nije prihvatio pobjednika i ovaj će morati pričekati Morphyevu smrt (a to se zbilo 1884.) pa da svoju ideju i realizira.


Post je objavljen 03.04.2006. u 19:31 sati.