Smedje oci
Sve je tako prolazno.
I ovaj tren koji je sad, bit ce proslost za sekundu.
I ovaj dan...tako lijep...sutra ce biti tek prosli dan...
neki utorak, malo bijel, malo suncan u zoru ovog proljeca.
Prolazi stvarno svaki trenutak,
svaka kap vode isparava na suncu i svaka dusa je sve
blize nekoj svojoj konacnosti.
Most daleke glazbe dolazi do mene,
kroz staklene rijeci pokusavam se sjetiti rotacije
nekih trenutaka medju nama, koji su prosli,
a ostali su u sjecanju.
Zasto je sve samo uvijek sjecanje?
Prolaznost nezaustavljivo uzima svoje, i ako su
drugi spremni tociti vodu u pijesak,
nedajuci se da tako pune neko podzemno jezero...
kao rezervoar za buduce susne dane.
Za ovaj dan izmisljene su ove rijeci...
kazu da znam kako u galaksiji postoji jos jedna dusa
poput mene, koja je svjesna da nema podzemnog jezera,
jer je sve...prolazno.
Post je objavljen 04.04.2006. u 23:08 sati.