Mujo sretne Hasu pa mu veli:
- "Ako možeš večeras dođi sa ženom kod mene imat ćemo grupni seks."
Haso nije siguran pa pita:
- "Ma ne znam. A koliko će nas biti?"
Mujo odgovori:
- "Pa kad ti dođes sa ženom bit će nas troje."
Kažu da je riječ u komunikaciji važna samo 7%. Neznam kako su to izmjerili. I pokušao sam si objasniti da li to ima smisla. Znao sam da u komunikaciji važnu ulogu imaju i ostala osjetila koja registriraju ton onoga što se govori, mirise, dodire, izražaj lica i pokrete tijela. Ali tek mi je ova informacija pomogla objasniti zašto ljudi čuju nešto što nismo rekli. Pomogla mi je da počnem razmišljati o tome što je još važno u komunikaciji osim same riječi.
Riječ je nešto najbolje što imamo za opisivanje naših osjećaja. Riječ koristimo da bi objasnili nekome kako se osjećamo ili ne osjećamo. A oni to nikada ne mogu osjetiti, mogu nas samo razumijeti ili ne. Jer, još jednom, naši osjećaji su naši, a ne njihovi. Tu istu riječ koristimo da bi opisali ono što znamo da osjećamo. I ono što mislimo da osjećamo. I ono što želimo osjećati. I ono što želimo da drugi misle da osjećamo. A naš sugovornik nikada nije siguran što mi stvarno od toga svega opisujemo.
I ne samo to. Od našega sugovornika mi sada očekujemo da razumije to što mi govorimo. A on, ili ona, je ograničen u razumijevanju naših riječi. Ograničen je svojim odgojem, svojom vjerom, svojim vlastitim iskustvima, svojom kulturom, svojim željama i svojim strahovima.
U komunikaciji nije samo važno ono što kažemo. Možda je čak važnije od onoga što kažemo, ono što drugi čuju da smo rekli. Moramo to poštovati. Jer, i mi smo ograničeni našim odgojem, vjerom, iskustvima, kulturom, željama i strahovima.
Kažu da je riječ u komunikaciji važna samo 7%. Ako je to istina, to je stvarno puno.
Post je objavljen 03.04.2006. u 15:06 sati.