Evo bas sam pogledao Ray Charlesa u Mexicu sezdesetineke i moram priznat da je to jedan od najboljih live-ova koje sam vidio. Tip je nevjerojatan, mislim, svira s big bandom (ne moze svatko svirat s big bandom) s druge strane ima one gnomove sa nevjerojatnim vokalnim sposobnostima (Rayettes), uz to je zabavljac i odlican jazzer sto potvrdjuje na Moaning'-u. Nas ono..two thumbs up (mrzim tu recenicu).
Pazi, meni nije jasno nesto: Kako si se uspio izborit za takvu slavu u tim danima....; svi briju lakse je....... je maj es! Morao si bit apsolutni genije, ali ne samo instrumenta, nego i pjevanja i zabave, a uz to si imao ogroman pritisak od strane izdavackih kuca, koje su kao i danas, trazile samo skladbe koje ce im dobro proci. Medutim, vjerojatno je razlika u tome sto danas ima milijardu kuca i kad tad ces nac neku koja se bavi tvojim zvukom (ako si iole dobar i najvaznije - uporan i dosljedan). Prije su kuce trazile glazbenike koji ce napraviti pjesmu slicnu onima koje se dobro prodaju, a tek ponekad su bile u igri one fore sa brand new soundom (Elvis, Cash i ekipa) koje su zapravo odredjivale razdoblja.
Sve je to qratz, jedva cekam srijedu da jammamo bez tih opterecenja izdavackih kuca i inih pop zavrzlama jer se samo tako mozes stvarno izrazit.
Ozzy, da se nadovezem na tvoj post...u subotu si trebao donijet gitaru (ako si ju mislio koristiti) na tonsku probu, a ti, ono....magla.
Ajmo svirat Moanin'
Post je objavljen 03.04.2006. u 13:39 sati.