Naravno da Vam neču prepričati sadržaj i naravno da sam jučer rolala. I prekinula na jedan dan s dijetom. Ono što me ja zapanjilo u Firewallu koliko je zapravo tehnologija otišla naprijed i kako je nitko više ne može ignorirati.
Danas čitam da su u Samoboru postavljene kamere u Centru gradića. Užasnulo me. Veliki brat se doista svuda preselio. I koliko je to u redu. Do sada sam mogla kao stranac svuda hodati, a sada još malo kuda god ću prošetati neka kamera će pratiti pokrete. Pomalo monstruozno i prestrašno. Zar zaista na javnim mjestima ne možemo biti anonimci. Zar zaista ćemo svi biti poput lutaka na Jelačić placu gdje će svako razgledavavati nas i ogledavati sa svih strana. Ne smijem ni zamisliti što se sve može napraviti uz pomoć photoshopa i zasada je riječ o promatranju. A slušanje. Zapravo kad Vam promatraju usta mogu odgonetnuti što pričamo. Što to zapravo znači da nećemo moći pričati privatne stvari na javnim mjestima. Da ćemo morati izbjegavati druženja. Je li možda pretjerujem. No nakon Firewall-a koji nije mi baš sjeo jer mi je Harisson Ford malo prestar za neke stvari mi je sve...onako...
Sunce je vani. Telefoni se prate od strane vlasnika kako bi se poboljšala učinkovitost u mnogim kompanijama. Svi zapravo mogu čuti što razgovaramo premo mobitela. Dobro ne baš svi, ali neki, a ne tako davno....
Mislim da bi ipak negdje trebale postojati granice. I to stroge granice. Jesam za limite i više ikad sam za limite.
U čemu je riječ. Virtualni i stvarni svijet se isprepliću, ali mora postojati pravo na privatnost, na osebujnost.
Post je objavljen 03.04.2006. u 11:42 sati.