1.
Zivot hrvatskog pisca,tocnije tog kojeg cemo ovdje uzeti za primjer,u ovim vremenima nije lak.U vremenima gdje su temeljne koordinate svakidasnjeg zivota ostati ziv i prezivjeti,situacija hrvatskog pisca nesto je slozenija.On bi,naime,i pisao.A pisati,da pojednostavimo stvari,znaci misliti.Zasto je onda ponekim hrvatskim piscima,napose ovom nasem,danas to tako tesko?
2.
Nas hrvatski pisac danas stoji pred praznim,neispisanim stranicama papira kao pred minskim poljem.Mnogi od njegovih kolega su s one strane polja,masu mu,ljubazno mame,dodji,kazu,nije tesko.Nas pisac sumnjicavo vrti glavom,neki od kolega su zaglavili,neki jedva prezivjeli.Neki stoje i ne usudjuju se prijeci.Drugi pak prelaze i civilizirano ostavljaju za sobom markacije:"Pazi,mina!"Prazne
stranice papira stoje pred nasim piscem i njemu se cini da sve vrvi od upozorenja:posvuda crveni stop signali,zuti signali koji upozoravaju na oprez,posvuda crne mrtvacke glave...
3.
Nas pisac nasao se odjednom u posve novoj komunikacijskoj situaciji uzrokovanoj novom politickom i strasnom,ratnom zbiljom.Ponekad mu se cini da se posao odasiljanja umjetnicke poruke svodi na puko rasciscavanje sumova,uklanjanje zapreka,na mucan pokusaj objasnjavanja onog sto je ionako vec rekao.Cini mu se da mali tekst od nekoliko kartica zahtijeva danas dvostruki broj objasnjavajucih fusnota.Njegov tekst vise ne razumijevaju kao prije,nesto zapinje,rijeci vise ne znace to sto su znacile,svaka mu se obija o glavu.Nasem piscu cini se da je tomu tako jer se stvari vise ne podrazumijevaju kao prije,a ne podrazumijevaju se jer ne postoji vise zajednicki kod(ili se on,taj kod,vec uspostavio i postao zajednicki za druge,ali ne vise i za njega).Cini mu se nadalje da je tomu tako jer se NJEMU poznati svijet raspao na komadice.Zato je i njegova,pisceva vizura(tocka gledista,pocetna pozicija)dovedena u pitanje,i ona je rezultat ratnog kaosa.Piscu se cini da ne prepoznaje vise svog adresata.Adresat se promijenio,a on nije,ili se on promijenio,a adresat nije.Uostalom,vec po samoj prirodi stvari njegovu poruku zasigurno razlicito citaju oni u rovu,oni s jedne strane i oni s druge strane,oni bez krova i oni s krovom nad glavom,oni gladni i oni siti,oni koji su iskusili logore smrti i oni koji su slike rata gedali na televiziji.
4.
U takvoj komunikacijskoj situaciji nas pisac je prozvan da u svoj tekst ugradi jasne signale koje publika ocekuje:i ona se zeli orijentirati u tekstu,citati ga iz"pravilnog"kuta.Prvi polazni signal,koji u takvoj komunikacijskoj situaciji odredjuje tekst,jest piscevo podrijetlo.Ako je Hrvat,bit ce mu zamjerena,ali i oprostena kriticnost prema novouspostavljenoj zbilji.Ipak je"nas",misli zadovoljno publika.Ako je Srbin(pritom gradjanin Hrvatske),nece mu biti oprostena kriticnost prema novouspostavljenoj zbilji(jer mu naprosto zadugo nece biti oprosteno sto je Srbin),ali ce se barem jasno znati"odakle puse vjetar".Ako se ne zna tko je,javnost ce ga prozvati,netko ce vec saznati,ili misliti da zna(a izmedju"misliti da znam"i zaista"znati"ne pravi se razlika).Na mapi Zemlje Krvnih Grupa temeljna markacijska oznaka za svaki javni cin,za obicno"dobro jutro"upuceno susjedu,bas je ona,sveta krvna grupa.U sistemu opce inducirane paranoje nacionalno podrijetlo je najvaznije:
njime se mjere stvari,ono je vizura,ono je najbitnija pretpostavka u odnosu izmedju Posiljaoca i Primaoca.U takvoj,dakle,komunikacijskoj situaciji prvi zahtijev koji se postavlja piscu(i njegovu tekstu)jest JASNO i JAVNO deklariranje krvne grupe.U strahu da nece biti shvacen,u zelji da bude,bilo kako bilo,pisac postavlja prvi signal.Poruka sada vec drukcije klizi niz komunikacijski kanal.Razumjeli smo se,NASI smo,cak i kada se ne razumijemo,to jest nismo NASI,cak i kad se razumijemo...
Post je objavljen 03.04.2006. u 09:59 sati.