Marketing
...
Parazjanijev djed je umro na zahodu. Ukućani su čuli tupi tresak, dotrčali pred vrata, kucali, zvali ga, a onda ušli i našli ga na podu s hlačama spuštenim ispod koljena. Pozvali su Hitnu pomoć, koja je mogla samo konstatirati smrt i prenijeti ga na kauč gdje je dočekao mrtvozornike. Kada su ga odnijeli, Parazjani je ušao u wc i spazio u školjci ogromno govno. Automatski je ispružio ruku da pritisne dugme na vodokotliću da ga ispere, ali u posljednjem trenu se zadržao. Govno je bilo fascinantno. Stršalo je iz odvoda smotano u vodi koja ispunjava polovinu školjke, debelo, dugačko i tamno poput prijeteće murine, a nije se moglo odrediti koliko ga još ima u cijevi. Parazjani takvo govno nikada ranije nije vidio. Stajao je i opčinjeno ga promatrao. Došlo mu je u svijest da je to posljednje što je njegov djed napravio, posljednje što je nakon njega ostalo, i još takvo - nevjerojatno - da bi ga trebalo pokazati svijetu, obznaniti u novinama, slikati za televiziju, uvrstiti u Guinessovu knjigu rekorda, te nije imao snage da ga uništi. Izišao je iz prostorije, zaključao izvana i spremio ključ u džep. Na sreću, imaju u stanu drugi wc. Parazjani se svakodnevno vraćao, buljio u govno, i nije imao snage da ga likvidira. Dapače, što je to duže trajalo, postajalo mu je sve dragocjenije. Iako je plivalo u vodi, nije se raspadalo, kao da je od plastike. Takvo govno, da bi čovjek izbacio iz sebe, zahtijeva napor dovoljan da stariji, slab čovjek umre. Parazjani se povremeno plašio da bi moglo sunuti na njega poput aliena.
Jednoga dana je zaboravio zaključati vrata za sobom i kada se nakon posla vratio kući - govna nije bilo. Sazvao je sve ukućane i pitao je li tko pustio vodu. Svi su zanijekali. Parazjani od tada živi u strahu da je govno iskoristilo priliku, isplazilo iz školjke, sakrilo se negdje u stanu i vreba priliku za napad u najneočekivanijem trenutku.
Post je objavljen 03.04.2006. u 19:10 sati.