Evo prođe još jedan tjedan. Čovječe, tko bi rekao već je travanj, a ko da smo jučer čekali Novu godinu. Kako samo vrijeme leti. Nekako mi se čini da osim vremena koje leti, leti i leti sve je drugo statično i monotono. Sve je isto. Iste ljude susrećemo vani, jednako provodimo dane, nikad nikakvih promjena, svaki vikend nam je isti. Isti ljudi su uvijek sretni, isti su nesretni, isti su u vječnoj potrazi za ljubavi, isti rade isti posao, isti traže posao. Sve je jednostavno isto. Dobro je glasila nekad davno jedna izbornička kampanja koja kaže «vrijeme je za promjene», ali kada je to vrijeme? Kada odlučiti sada je vrijeme da nešto promijenim? I kako to učiniti? Da li je dovoljno sjediti i čekati da se nekaj pokrene da se nekaj promijeni, ili kako bio neki rekli da li samo treba čekati sudbinu ili odlučiti sada je vrijeme da sama nađem svoju sudbinu?
No dosta mog lamatanja. Poanta je da su ovaj grad i ova država uvijek isti, jedine promjene koje se događaju jesu neko povećanje cijena i neka nova smrt.
Dobro je meni naša Sexy prijateljica rekla, postala sam prava pesimistkinja.
No,. Evo za kraj da kažem da je naša Kvaky proslavila rođendan i bilo je jako lijepo, i da nisam posustala njenom lošem utjecaju i da nisam čak ni za njen rođendan popila ni kap alkohola. Eto, sad recite da je život fer, vrijeme leti ko ludo, a nikak da prođe ova korizma pa da se mogu napiti ko sav normalan svijet.
Inače u subotu se i Mustafina napila.
I da ja i Sexy prijateljica smo zmunjale nekog bezveznog lika da smo lezbe, i nećete vjerovati povjerovao nam je i pokušao nas je preobratiti.

Eto velika pusa svima.
Post je objavljen 02.04.2006. u 23:36 sati.