Uvijek kad dođem doma nakon vikenda ja posustajem;kao sad. To je sigurno vezano za nešto negativno šta osjećam kad dođem kući,neka negativna energija u zraku,nešto...stara mi skroz ide nakurac;već neko vrijeme. Totalno je opsjednuta sobom i nekim svojim glupim stvarima; ja se cijelo vrijeme trudim biti u ok odnosima s njom, i onda ona iz čista mira počme srati mome dečku po meni. Totalno me izbacilo iz takta kad sam to saznala;sad sam skroz ratoborno raspoložena spram nje i samo joj serem nešto odkada sam došla. I odlučila sam da će moj dan za riganje očito biti nedjelja. Ja kad se vraćam doma nakon tog vikenda s dečkom,ko da se vraćam u neki pakao;tako se osjećam. To me uvijek užasno deprimira. Nakon šta mi je tolko lijepo s njim, i njegova mi je stara bolja negdje 100 puta od moje, vraćam se doma i svim svojim obavezama i problemima i prokleti fax i učenje i sve to...aaaa....povratak u realni svijet. I imama PMS; bit će da sam zato malo...ovakva...
Ma, dosta o tome, ispucat ću se na poznati način i sutra će biti sve ok....možda da probam to reducirati na nedjelju,to mi je naj krizniji dan u tjednu,mrzim nedjelju!
Da, Angie, poznato mi je to za blagdane; meni svaki put dolazi da pobjegnem negdje od te hrane;pa onda od svih koji te tjeraju da moraš jesti;a opet, pa nije neki smak svijeta da nekoliko puta u godini malo više pojedeš? Pa neće se desiti neznam šta....al tako je i meni bilo,identično. Mada sam ja onda razvila taj mehanizam riganja pa sam razmišljala u stilu "Boli me k, samo vi mene tjerajte da jedem,nema beda,ionako ću se ispovraćati poslije" Baš sam ih sjebala,a?mMoš si mislit...
Da li sam se potpuno uspjela osloboditi misli o hrani? Pa skoro potpuno jesam; i to u zadnjih par mjeseci,od kad sam odlučila da se jednostavno neću zamarati ako više pojedem;jer brijem da mi to neće preći u naviku. A i pomoglo m je i to šta sam okružena normalnim ljudima koji se ne opterećuju hranom.
A u kojoj mjeri sam bila opterećena? Ajoj...pa svi ovi pro ana blogovi šta ih tu vidiš,otprilike toliko ili još malo gore. To je baš bilo 24-satno razmišljanje o hrani. Ili o načinu da potrošim tu hranu. Ja cijeli dan nebi jela ništa osim peciva i navečer pojedem 2 breskve-i onda imam užasnu grižnju savjesti. Tako je to nekako i počelo, moje povraćanje;sjećam se da nisam skoro ništa jela taj dan i navečer sam pregladnila i išla jesti trešnje; pojela sam malo više valjda tih trešnji i osjećala se napuhano (kako i nebi uz taj način života/prehrane) i ispovraćala te trešnje. Tako da sam bila....opsjednuta,jako.
A čokolade se ne mogu ni ja odreći:) Imamo nešto zajedničko. I to ni jedan dan mi ne prođe da bar malo ne pojedem...užas...:)
Post je objavljen 02.04.2006. u 22:54 sati.