Marketing
Beta hcg 6.75 ( nisko, ali pozitivno )
Moja drama je počela u petak 31.03. kada sam ipak odlučila izvaditi krv na Betu hcg i kada mi je nalaz došao faxom: Beta hcg iznosila je 9. dan od ET-a 6.75mlU/mL ( referentne vrijednosti do 4.00 ) što je bio znak da je došlo do implantacije i da trebam reagirati u vezi moje imuno-terapije. Brzo sam se spremila i zaputila u bolnicu, doktor je dugo gledao u moj nalaz, trebalo se odlučiti na IVIG terapiju, a Beta je jako nisko, nisam znala šta ću od nervoze koja me je tog trenutka obuzimala, strah mi se uvlačio u svaki dio mog tijela, mozak nije suvislo funkcionirao, prvi puta u mom životu uspjela sam dobiti pozitivan test, no isto tako sa premalom vrijednosti, što bi moglo ukazivati na biokemijsku trudnoću, no ipak još je jako rano, mogla bi biti i kasna implantacija ... Rizik je bio preogroman, bebica je možda zaista tu, bori se, a moja ju imunologija pokušava ubiti, grlo mi se steglo od pomisli kako ni ovaj put nije uspjelo i kako je svemu ipak došao kraj ... 
Iz tog razmišljanja me je trgnuo doktorov glas: "uzet ćete još jednu dozu IVIGa, pa ćemo vidjeti ... " ... šanse su minimalne, ali su postojale, vjera u borbu moje bebice za život je bila veća od svega na svijetu ... u mojim očima caklile su suze i pogled pun zahvale ovom doktoru, nadasve čovjeku, koji mi toliko pomaže u mom problemu i koji me razumije ... 
Uskoro sam bila zaprimljena na odjel bolnice, a muž je otišao kupiti IVIG, ovaj puta bila sam ponavljač, smještena u sobu između dvije trudnice koje su čuvale svoju trudnoću, došlo mi je da naglas zaplačem: " imam i ja bebicu, samo joj treba malo poticaja i živjet će ... " Terapija je tekla polako, kap po kap, promijenila se i druga smjena, pala je i noć kada sam bila gotova i kada sam shvatila da sam zaista poduzela sve što je u mojoj moći i da je odluka u Božjim rukama ... s tim mislima, u strahu, dočekala sam i jutro, vizitu i otpusno pismo iz bolnice, te došla kući u zagrljaj mom najdražem mužu koji me tješio da će biti sve u redu i da se pokušam smiriti ... vjeruj i ostvarit će se, bile su njegove riječi ... 
Evo i sada vam ovo pišem kroz suze, sa strahom koji je jači od razuma, no opet, znam da sam došla do granica svojih mogućnosti i da se moram prepustiti i vjerovati u to malo čudo života, u tu malu mrvicu koja se prihvatila, no pitanje je da li će se izboriti, moram čvrsto vjerovati da hoće, jer joj samo tako mogu dati snage, a vjerujte mi da mi više nije lako jer crpim i posljednje rezerve koje su ostale, pokušavam misliti da će sve biti u redu, Bogu je sve moguće, pokušavam se opustiti i ne razmišljati ...
Test ću ponoviti najvjerojatnije u srijedu, jer ako se i udupla preko vikenda, opet ne može pokazati veću vrijednost od 14, što je opet prenisko, zato sam se odlučila za srijedu, dajem joj vremena, neka polako raste, dajem joj nade za život jer nada nikad ne umire, dajem joj ljubavi jer joj je potrebna, dajem joj samu sebe, jer više mi ništa nije ostalo ...
"Follow your bliss and don`t be afraid, and doors will open where you didn`t know they were going to be. " ( Joseph Campbell )
Post je objavljen 02.04.2006. u 19:27 sati.