Nekad je stvarno teško biti drukćiji. Pogotovo u sredini u kakvoj ja živim. Nekad jednostavno poželim da sam kao i svi ostali. Da slušam pop, nosim majice sa natpisom ''love'', da mi je vjera najvažnija u životu i da mi je Isus uzor. ''Nažalost'' (?) kod mene to nije tako.
Iako nekad poželim da je. Super je jedino to što imam zakon staru (ima 46 godina!!!)koja također sluša Metallicu, i nije baš neka vjernica. I moje frendice, pred njima ne moram ništa glumiti.
Društvo, opčenito, je sjebano. Glupo mi je što su svi tako staromodni i glupi. Još uvijek žele da se svi ponašaju po kršćanskim pravilima. Npr. Homoseksualnost se smatra bolesti! Koja sranja, ljudi su stvarno glupi. Ja uvijek branim homoseksualce, iako ja osobno nisam gay.
Skužila sam da mnogi iz moga razreda mrze Srbe. Razlog je, navodno, rat. Ja to ne mogu shvatiti. Pa ne možeš mrziti cijeli narod! Mojoj frendici je stari poginuo u ratu, pa nema ništa protiv njih. Ti iz mog razreda u biti samo prenose mišljenje svojih roditelja. Što je TOTALNO glupo . Pa možeš valjda misliti svojom glavom!
U mojem razredu je jednom bila anketa -jeste li za ili protiv da Hrvatska uđe u EU-. Ja, naravno, nisam htjela glasati. Bilo mi je besmisleno, zato što ne znam mnogo o toj temi. A ne zna ni ostatak moga razreda, ali ipak su svi glasali. (!)
Post je objavljen 02.04.2006. u 15:25 sati.