Bilo je više kandidata koji su sebe smatrali dovoljno kompetentnim zauzeti upražnjeno mjesto «šahovskog kralja». Prije svih, to su

Saint-Amant i Kieseritsky u Francuskoj (Deschapellles se potpuno posvetio kartama) i Staunton u Engleskoj (McDonnell je umro 1835.). Kapetana Evansa nije «držalo» mjesto, pa i pored snažne i impresivne igre nije nikad konkurirao za najjačeg igrača.
U proljeće 1843. godine sastali su se u Londonu u klubu Sent George, Staunton i Saint-Amant u matchu od šest partija. Ulog je bio jedna gvineja po partiji. Pobjedio je Saint-Amant sa 3:2 uz jedan remi. Poraženi Staunton je odmah predložio da se odigra revanš, ali od 21 ili 41 partije, kako bi se izbjegla slučajnost da samo jedna partija odluči pobjednika.
Dogovor je postignut i 14. studenog 1843. u caffe «Regenceu» počeo je drugi veliki match prve polovice prošlog vijeka. Dogovoreno je da se igra do 11 pobjeda, nagradni fond iznosio je 100 gvineja, igralo se četiri puta tjedno, s istim tipom figura kao u Londonu. Prvi put su zvanično određeni i sekundanti. Bio je to ogroman napredak u organizacijskom pogledu.

Match je počeo izrazitom nadmoćnošću Stauntona koji poslje osme partije vodi sa 7,5:0,5, u drugoj polovini Saint-Amant je uspostavio ravnotežu pa je poslije petnaeste partije bilo 11:4, a kako je Staunton već imao 10 pobjeda u svom scoru, svaka slijedeća je značila i definitivan trijumf. To mu je pošlo za rukom tek u 21. partiji. Konačan rezultat matcha je bio 11:6 uz 4 remija.
Saint-Amant izazvao je Stauntona na revanš, međutim, do njega nije došlo. Staunton je je sam sebi odsjekao granu na kojoj je sjedio. Došao je na ideju organizirati veliki međunarodni turnir u Londonu. Ideju je realizirao 1851. a sudjelovali su najveći matadori šaha. Izostali su Saint-Amant i Rus Petrov. Pobjedio je Njemački prvak Adolf Anderssen, ali nije samo pobjeda, bez obzira koliko je bila uvjerljiva Anderssena lansirala kao novog lidera. Njegova igra, prepuna novih rekli bismo revolucionarnih ideja, sa puno žrtava i taktičkih udara, promovirala je Anderssena u «šahovskog cara» kako su ga i zvali u Njemačkoj u to vrijeme.
Post je objavljen 02.04.2006. u 14:02 sati.