Ej,evo malo za promjenu nisam napisao neku pjesmu nego jedan tekst koji prikazuju kako se ja osjećam.Pišem ovo jer više neznam šta napraviti...izgubio sam volju za životom,za sve sam izgubio volju...Najlakše je reći...zaboravi ju,vrijeme liječi rane....E da je to tako jednostavno ja bih nju odavno prebolio...Jer godina dana je prošla,a ja nju istim žarom,istom jačinom volim...Jednostavno,tako je i ne mogu si pomoći,ne mogu protiv svojih osječaja,i nikakvi mi savjeti nemogu pomoći..Nikakavi...Sada mi još samo pomaže da plačem.Više mi ništa ne ide...Ona je meni postala sastavni dio života,ne mogu se koncentrirati u školi zbog nje,ne mogu misliti na ništa drugo osim na nju,svaku noć razmišljam o njoj ujutro čim se probudim odmah mi ona dođe na pamet.Ne mogu više podnijeti ovu situaciju...Jer ne znam da li ču uspjeti bez nje,neznam da li mogu to više izdržati...Jednostavno ju previše volim...imam ranu na srcu koja nikako da zacijeli...Nadam da će ona učiniti nešto...jer će mi se inače srce slomiti na tisuću komadića...i jednostavno neznam šta ću onda...Jer ju previše volim ljudi moji...stvarno previše.Često se pitam dali ona to uopće zaslužuje da ja nju ovako volim da ovako patim za njom...i onda razmislim i sam sebi kažem:DA zaslužuje jer je stvarno posebna cura,jako ju volim da bih tako lako odustao od nje...Ali znam da će se meni cijeli svijet srušiti,ako ona ne osjeća više ništa prema meni...a gotovo sam siguran da je tako...
Post je objavljen 02.04.2006. u 20:16 sati.