..Mi ušli a mene lagano oblio hladan znoj
Atmosfera-trula a ljude možeš izbrojat na prste jedne ruke. Užas...znam da i inače u našem malom gradu čim dođe sunce ljudi više nema(ne zna se šta rade i gdje su, a možda je i njih uhvatila depresija zbog proljeća
) Bilo kako bilo istog trena smo izašli i krenli u drugi birc...tamo sreli dva naj lika iz razreda i još jedan u kojeg sam bila zaljubljena u osnovnjaku(stvarno ima najslađi osmijeh, al je zato uumiišljeen..) S njima se vratli u prvi birc (nakon par biljara) i ostali tamo ostatak večeri . kak sam se ismijali...ma mi smo budale na kvadrat