Lebdim brutalnim ulicama
Pogledom ubijam kada osjetim predrasude,gađenje,licemjerje,strah.
Iz očiju mi viri oštrica
Režem,
Ali samo rijetki osjete bol.
Čujem samu sebe.
Izgrebanim glasom diktiram očima što bi trebale vidjeti.
One gledaju.
Prenose mi skrivene,mračne poruke krvave ulice.
Tada se more svjetova otvori preda mnom…
Osjećam prodiranje nedodirljivog kroz svaku poru moga tijela
Neko vrijeme ne primjećujem svijet oko sebe jer je on sada u meni.
Smijem se.
Preglasno.
Glas u mojoj glavi pretvara se u bolestan smijeh
Tada se pojavljuje poznata slika
Nekog neshvaćenog bića nesvjesnog svoje neshvaćenosti
Pogledom me raspori
I poprima oblik novog svijeta koji mi probija pore
Ne dopuštam to.
U očima se pojavljuje oštrica.
Režem polako i nemilosrdno.
Čekam da iskrvari.
Kada osjetim krv,
Znam da sam spremna kada got hoću,
Opet,prepustiti se pustolovini bezgraničnih mogućnosti
Lebdenja putovima
Brutalnih ulica željnih krvi…
Post je objavljen 02.04.2006. u 11:50 sati.