Ljude oko sebe jedino dijelim na dobre i loše,
Dobre dijelim na poznanike ili prijatelje, uvijek,
Ali, kad jednom u moj život i moje srce uđu
Onda ih primam kao što čovjeka prima čovjek.
Poznanici su oni što ih površno poznajem.
S njima pozdrav i naklon razmjenjujem samo,
Oni moje tajne, boli i raspoloženja ne razumiju
I ljubaznost međusobnu možemo samo da damo.
Prijatelji, oni su ono nešto vječnije i više,
Njih velike, ljudske i sjajne osobine krase.
Oni znaju kad sam loše ili u nekoj krizi
Da mi pruže ruku i iz problema me spase.
Oni znaju, kad pokleknem, da me podignu,
A ne da me jos jače guraju da tonem u blato.
Oni su spremni da zajedno samnom tuguju
I u mom životu su nezamjenjivi upravo zato.
Kad nam je teško, kad tuga zaokupi srce
Prijatelji uvijek prvi dođu i budu uz nas.
Prijateljska ruka uvijek je oslonac pravi.
A njihovo prisustvo najefikasniji nam je lijek i spas.
- 05:38 - Što misliš (42) - Misli na Tropske Šume - #