Tiho se prikradam na prstima u tvoje snove,
Spuštam poljubac nježan na tvoje čelo.
Uspavan si, topao,drag, sigurno sanjaš mene,
Čim ti je čelo orošeno i tako jako vrelo.
Kad se ujutro probudiš, znat ćeš da sam dolazila,
Podsjetit ću te na to nečim što odlično znaš,
Nasmiješit ćes se sigurno kad dodirneš svoje usne,
Poljubac, to je ono što mi uvijek za uzvrat daš.
I onako snen, ustat ćeš se i otići pod tuš,
I pustiti mlaz vode da pada ti niz tijelo.
Znam da ćeš biti tužan što nisam pored tebe,
Ali i svjestan da se drugačije nije moglo,a ni smjelo.
Ista sam ostala, dušo, ista kao što sam i bila,
Ništa se na meni posebno promijenilo nije.
Samo je možda tuga zamijenila osmijeh na licu,
Jer kad nisi pored mene, ono nema razloga da se smije.
Strpljivo te čekam porukom da mi se javiš,
Onako, nježno, toplo, iz srca da je napišeš.
I živjet ću od te poruke do narednog susreta,
Osjećajući kako zajedno samnom živiš i dišeš.
06:24 - Što misliš (24) - Misli na Tropske Šume - #