Ovaj post posvećujem stanovitoj prijateljici, znat će ona...
Opet si nažalost postavljamo ovo pitanje: postoji li šansa? Uvijek. Znaš i sama koliko mrzim taj odgovor, previše je uopćen. A ovo postoji li šansa... Znaš i sama da to zapravo nije pitanje čiji odgovor trebamo. Zapravo tražimo odgovor na pitanje je li ili nije. A to ne znamo ni ja ni ti. Nitko ne zna. Ponavljam se, toliko bih htjela samo jednom čuti istinu, ali onu pravu pravcatu. Pitanje koje danas postavljam ja je zašto nitko ne može biti lijepo iskren, reći sve kako stvari stoje. U čemu je problem? Ja sam doista prije govorila sve lijepo otvoreno, ali sam se opekla. Moja se istina nije cijenila pa sam odustala. Imam još jako puno istina za reći, ali jednostavno nisam spremna biti prva koja će progovoriti. Ionako je sve zbrkano, pogotovo zbog nekih neistina koje sam napisala ovdje znajući da imam neku vrstu moći - mogla sam točno odrediti što će tko i kako saznati. A to nije dobro. I sama znaš koliko se često pitam što bi bilo da nisam pisala.
Za ono što ti se dogodilo danas... Želim reći da sam glupa. Nisam znala što ti reći i nisam bila prijateljica, nisam ti pomogla. Ali nemoj misliti da nisam razmišljala o tome. Razmišljala sam cijelo vrijeme i nešto shvatila. Znaš ono kako nas tri uvijek sve krivo protumačimo? E pa kolike su šanse da si ti ovaj put dobro sve prosudila? :) Mislim da su ipak veće šanse da smo se i ovaj put prešle i da naše konstatacije nisu točne. Razmisli... Kolike su doista šanse?
I sad imam jedno pitanje za jednu osobu za koju vjerujem da čita ovaj blog. Koliko god mi je neugodno zbog toga i ograničavam se u pisanju, toliko mi je zapravo i drago jer, kao što rekoh, u neku ruku imam moć. Osobi dugujem pravu istinu koja joj je bila polovično izrečena. Spremna sam je podijeliti, ali neću biti prva. Nadam se da će dotična osoba shvatiti o čemu, odnosno o kome je riječ, svi vele da je ta osoba jako inteligentna. Osobo, postavljam ti jedno pitanje. Je li ili nije?
Post je objavljen 01.04.2006. u 23:54 sati.