Marketing
U principu, uslijed promašaja...
...evo imam vremena da malo pišem. Promašaj se sastoji u tome što sam danas popodne, željna krvi i detektivluka, stavila snimati Midsomer murders, a snimio se... hmmm... Dvoboj vrtlara. Stvarno. Tako smo Nerix i ja, nezadovoljno žvačući pripremljeni čips, shvatile da nećemo provesti večer kako smo planirale. A dragi se jasno sprda s nama. Pokušale smo i gledati, no dvojica frajera koji sade cvijeće su nas totalno ubedirali (iako je Nerix prokomentirala da je barem u pitanju britanska serija, pa eto potrefismo (eh što volim taj aorist, osjećam se tako brlić-mažuranićevski!) državu...). Ona se sada zadubila u rješavanje testova u OK!-u, a ja vam evo malo pišem... Dragi je našao neki nogomet (Barcelona : Real, kaže dragi, važan derbi!) i pretpostavljam da će pojesti ostatak čipsa...
No htjedoh podijeliti s vama da imam novu poštapalicu i to ne bilo koju jer ja sam ipak akademski građanin. Ne govorim ja ono, znaš, ku'iš, je li, mislim ili slično. Ne, ne, ne! Ja svojim riječima dajem mnogo potrebnu dubinu visokoumnom sintagmom U PRINCIPU. Zamislite sada kako to zvuči:
"U principu ja dobro vozim, samo, eto, u principu, ne volim ubacivati u 5. brzinu, jer mi, u principu, auto zna zaplesati na cesti, pa smo, u principu, svi u opasnosti..." dok govorim trudim se biti suvisla, jer još uvijek imam mali problem da se koncentriram na bilo što drugo dok vozim.
Ovako sam objašnjavala mom prijatelju Ž. zašto ćemo do određenog sela u Baranji doći nešto sporije nego što bismo da vozi neki kvalificiraniji i iskusniji vozač (da napomenem da sam dobila sve pohvale za vožnju u preostale 4 brzine, a peta će, kaže, doći s vremenom...). Sada liječim svoje sposobnosti komunikacije. Svaki put kad mi zatreba moje U PRINCIPU (nećete vjerovati koliko je ta riječ frekventna i nadasve potrebita u suvremenom hrvatskom jeziku!) ugrizem se za jezik. Sada imam osjećaj da, dok dođe vrijeme spavanja, taj moj instrument za govor neće moći izartikulirati ni najjednostavnije slogove, ali mala je to žrtva jer mrsko će U PRINCIPU biti protjerano zauvijek!
Druga stvar koju poželjeh podijeliti je da, napokon, vjerojatno zadnja, čitam Lanu Biondić (Život na visokoj peti). Inače jako volim knjige o bedastim, bogatim šopingholičarkama (totalno sam površna kada je u pitanju izbor literature u kojoj uživam 
), no ova je za zanemariti. Jednostavno me nije zanimalo (dobro, možda malo ono o make-up-u i njezi kose i tijela, hvala Lana!) što ima reći na sljedećoj stranici jer koga zanima knjiga u kojoj se netko hvali kako je fantastično uspješan, lijep, bogat i zaljubljen???!!! Meni treba barem nekoliko mana da se uživim u priču. Da je barem imala krive zube ili napravila plastičnu, da barem nešto treba korigirati na sebi ili u sebi, bila bi mi puno simpatičnija. Ovako... hvala na savjetima za šminkanje, ali ja se nakon čitanja osjećam siromašno kao crkveni miš, a ne sretno kao, recimo, šegrt Hlapić...
Update:
Nakon više dugotrajnih svađa s najdražim, i svjedočenja istim, tipa:
Nije jako nego ja to...,
našla sam napokon tekst one navijačke pjesme iz reklame za Ožujsko:
Pa eto ako nekog zanima...
Post je objavljen 02.04.2006. u 19:52 sati.