E.
Koliko samo
jutarnjih mamurluka
stane u tu malu
običnu riječ.
E.
U glavoboljama,
korzetima i haljinama
što kao čarolija i magija
defiliraju ispred maštovitih
kostimografa i redatelja slova.
E.
Zaustavili smo ovaj,
a i sve ostale smjehove
što su vodili rat
oko 37. ili nekih drugih
paralela.
E.
Zaboravio sam sve
laži i nepotpune rečenice
koje sam namjeravao napisati
u ovu pjesmu.
E.
Glava raste do staklenih vrata
dok gleda oklope i kostime
čarobnica i vilenjakinja kako
na modnoj pisti prolaze
završni ispit.
Kad bih odabirao jednu riječ
da me upije svoju magiju
i nadoknadi izgubljena vremena
možda bih odabrao
E.
Ili bih izmišljao neke svoje riječi
dok E ostavljam kao prilićno
lošu poštapalicu umjesto štaka
ili kao uzdah kad se sjetim
nečega što sam odavno zaboravio
kao, naprimjer, ove pjesme
o jednom sasvim malom i običnom
E.
Post je objavljen 01.04.2006. u 16:09 sati.