Marketing
**ImPrIsOnEd In My MiNd**
Da pišem?...ili možda ne?...ma, ipak hoću...iako ne znam hoću li uspjeti napisati išta smisleno. Ne znam uopće da li da pišem puno jer znam iz iskustva da ljudi baš nisu ludi za dugim postovima...stvarno se osjećam kao da sam zarobljena u svom umu, svojim mislima, baš kao što to naslov kaže...toliko toga mi se mota po glavi, ne mogu odlučiti što je od toga važno, a što bih trebala zaboraviti, izbrisati...zato u zadnje vrijeme baš i ne pišem često kao prije, a kada i napišem nešto, onda su to uglavnom nekakvi pomalo nerazumljivi stihovi...Koliko god ti stihovi možda bili besmisleni, mislim da je ipak bolje da to pišem nego svoja još nerazumnija baljezganja koja na kraju budu potpuno nepovezana...(mislim da se vidi iz priloženog o čemu pričam) =) možda je to zato što bih toliko toga htjela reći i napisati a ne znam kako to sastaviti a da to na kraju ne bude post bez kraja, što je vrlo moguće =) Pa ću vas zato opet počastiti jednom svojom kratkom pjesmicom koju sam napisala...ovo već prelazi u rutinu...ali to je lakše čitati nego nešto poput prethodnih rečenica ispunjenih glupostima...hehe =) pa...ako ovo čitate,znači da ste uspjeli doći do kraja teksta...Svaka vam čast, izdržljivi ste...a sada, ako imate još toliko snage, preletite preko ovih nekoliko stihova =)
::PoNoR MrŽnJe::
Još jednom sam pala na foru,
Učinila sam što si rekla
I moj život se pretvorio u moru...
Moru kojoj nema kraja
I sada znam
Da san postao je java...
Ali ja nemam snage da se borim,
Preslaba sam
I zbog toga samu sebe korim...
Jer to je sve što mi ostaje dok sjedim u tmini
Mirim se sa sobom
I mrzim te u tišini...
Jer ti ne znaš kako boli kad me gledaš
I kao da misliš:
˝Vrijeme je da se predaš˝.
Ali ja znam da tvoja zlodjela,
Makar i zakopana,
Uz sav tvoj trud
Jednom će izići na svjetlo dana...
**PoZdRaV Od ImAgInArY GiRl**
Post je objavljen 01.04.2006. u 15:55 sati.