Marketing
Evo povijesnih nogometaša hrvatske
Zvonimir Boban (Imotski, 8. listopada 1968.), hrvatski nogometaš
Legendarni kapetan i igrač hrvatske nogometne reprezentacije. Igrao je u sredini terena, u dresu s brojem 10.
Klupska karijera
Igrao za klubove:
Dinamo Zagreb (1985.-1991.),
A.S. Bari (1991-1992),
AC Milan (1992-2001.),
Celta Vigo (2001-2002).
Večinu klupske karijere proveo je AC Milan, s kojim je 1994. godine postao prvak UEFA-ine Lige prvaka, te je također osvojio 4 naslova prvaka Italije. Zbog svog iznimnog doprinosa u uspjesima AC Milana, proglašen je najboljim stranim igračem u povijesti kluba. Veliku popularnost i nogometnu veličinu Zvonimira Bobana, najbolje pokazuje velečanstveni, vjerovatno i najveći, oproštaj od nogometa 7. listopada 2002. na Maksimiru, kada je Boban okupio mnoge nogometne legende, a prepun stadion uzvikivao njegovo ime.
Reprezentativna karijera
Član jugoslavenske i hrvatske nogometne reprezentacije za koju je nastupio 51 utakmicu i postigao 12 golova.
Najbolji igrač juniorskog svjetskog nogometnog prvenstva u Čileu.
Vodio vatrene kao kapetan na EP u Engleskoj 1996.. i do trećeg mjesta na SP 1998. u Francuskoj.
Robert Jarni (Čakovec 26. listopada 1968.), hrvatski nogometaš
Svojedobno jedan od najboljih europskih lijevih bočnih igrača poznat po izrazitoj brzini, koji je u svojoj bogatoj klubskoj karijeri igrao za HNK Hajduk Split (1986-1991), Bari (1991-1993), Torino (1993/1994), Juventus (1994/1995), Real Betis (1995-1998), Real Madrid (1998-2000), Las Palmas (2000-2002) i Panathinaikos (2002). Kao reprezentativac nastupio je za Jugoslaviju na SP 1990 u Italiji, dok je za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio na 81 utakmici, što je trenutni rekord, te je postigao 2 gola. S hrvatskom reprezentacijom nastupio je na EP 1996 u Engleskoj, SP 1998 u Francuskoj i SP 2002 u Japanu i Južnoj Koreji.
Dražen Ladić (Čakovec, 1. siječnja 1963.), hrvatski nogometaš.
Igrao na mjestu vratara, za klubove NK Varteks Varaždin, NK Iskra Bugojno i NK Dinamo Zagreb. Branio za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije i Hrvatske.
Robert Prosinečki (Villingen-Schwenningen, Njemačka, 12. siječnja 1969)
Robert Prosinečki nogometom se počeo baviti u zagrebačkom Dinamu gdje je zapažen kao talent i već s 18 godina igra u prvoj postavi. Nakon nesuglasica s trenerom odlazi u Crvenu Zvezdu i 1991. osvaja Ligu prvaka. Karijeru nastavlja u Real Madridu, ali zbog teške ozljede izbiva s travnjaka više od godinu dana. Još je igrao za Real Oviedo, Barcelonu, Sevillu, Hrvatski Dragovoljac, Standard Liege, Portsmouth FC, Olimpiju iz Ljubljane i NK Zagreb, gdje nakon završetka karijere ostaje na mjestu sportskog direktora. 1997. se vratio u zagrebački Dinamo i uspješno kao kapetan vodio klub u ligi prvaka.
Vezni igrač, poznat po iznimnoj kreativnosti i čarobnim driblinzima, često ga se nazivalo "posljednjim romantičarem".
Za Hrvatsku je odigrao 49 utakmica i postigao 10 golova, a za Jugoslaviju 15 utakmica uz 4 gola. 1987. je proglašen najboljim igračem U-21 Svjetskog prvenstva u Čileu, kojeg je Jugoslavija bila pobjednik. Igra za Jugoslaviju na SP 1990., a za Hrvatsku na EP 1996. te SP 1998. (treće mjesto) i SP 2002..
Dado Pršo (Zadar, 5. studenog 1974.), hrvatski nogometaš.
Karijeru je započeo u Hajduku iz Splita i Pazinki, a 1993. je otišao u Francusku, gdje je igrao u malom klubu St. Raphael i Rouen. 1997/1998 otišao je na Korziku u AC Ajaccio, gdje je dvije godine poslije došao u AS Monaco. U Ligi Prvaka 2003/2004 došao je s AS Monacom do finala Lige Prvaka i dao sve zajedno 7 golova. 4 gola je dao na svoj 29. rođendan kod 8:3 protiv Deportivo la Coruńe čime je izjednačio rekord Lige prvaka s Marcom van Bastenom.
Pršo je igrao za slijedeće klubove:
Hajduk Split
Pazinka (Istra 1987.-1993.)
Rouen (Fra/1993.-95.)
Saint Raphael (Fra/1995.-96.)
AS Monaco, (Fra/1996.-97.)
AC Ajaccio (Fra/1997.-99.)
AS Monaco (Fra/od 1999.-2004.)
Glasgow Rangers (Sco/od srpnja 2004.,2005.,2006.)
Prvi nastup za reprezentaciju: kvalifikacijska utakmica za UEFA EURO 2004™ Hrvatska - Belgija, 4-0, Zagreb, 29.03.2003.
Pozicija u momčadi: napadač
za AC Ajaccio(FRA) zabio je 21 u 53 utakmice (1997. na posudbi, proveo dvije sezone)
2004./2005. za škotski Glasgow Rangers osvojio sezonu i kup zabivši 21 pogodak.
Njegova obitelj je bila prisiljena otići u Francusku zbog političkih problema i nadolazećeg rata u bivšoj Jugoslaviji. Odličan u zraku i snažan na lopti. Isticao se čvrstoćom i kreacijom napada. Prednost mu je vrhunska igra glavom te snalažljivost na malom prostoru gdje dolazi do izražaja njegova tehnika. U Hajduku ga nisu svrstali među perspektivne, pa je kao anoniman otišao u Francusku. Cijelu svoju karijeru Pršo je naporno radio da bi se istaknuo i pokazao svojim trenerima, a u Hrvatsku je slučajno pozvan kao šansa protiv Belgije za kvalifikacije za Europsko prvenstvo u Portugalu 2004. gdje se odmah nametnuo i postigao svoj prvi pogodak kod pobjede od 4-0 u svojoj prvoj utakmici za reprezentaciju. Pršo je kasnije samo nastavio dobar niz igri u reprezentaciji i dobio status prvotimca.
Uspjesi u karijeri:
finalist lige prvaka 2004
pobjednik Francuske lige 2000
pobjednik kupa 2003
Hrvatski igrač godine 2003,2004
pobjednik Škotske lige 2004,2005
pobjednik Škotskog kupa 2004
Škotski igrač godine
izjednačio rekord 4 pogotka na utakmici Lige prvaka
dobitnik nagrade Franjo Bučar za sportske uspjehe 2005.
Eduardo Alves da Silva (Rio de Janeiro, 1983), brazilsko-hrvatski nogometaš
Igrao za CBF Nova Kennedy, Dinamo iz Zagreba i Inker iz Zaprešića. Reprezentativac Hrvatske.
"Ovdje se osjećam kao kod kuće i tako me svi i tretiraju. Hrvatskoj moram zahvaliti na svemu što sam postigao i u karijeri i u životu", iskreno je rekao Eduardo da Silva, nakon poziva u reprezentaciju Hrvatske uoči utakmice s Brazilom.
Davor Šuker (Osijek, 1. siječnja 1968), hrvatski nogometaš.
U svojoj bogatoj karijeri nastupao je za klubove: Osijek, Dinamo, Sevilla, Real Madrid, Arsenal, West Ham United i München 1860. Najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1998. godine. Odigrao 69 utakmica i postigao 45 pogodaka za reprezentaciju Hrvatske, a 2 utakmice i 1 pogodak za reprezentaciju Jugoslavije. Bio je član reprezentacije na tri svjetska prvenstva (1990., 1998., 2002.). Igrao je na mjestu napadača.
Post je objavljen 01.04.2006. u 16:12 sati.