Marketing
Rearviewmirror
Razmišljao sam o tome da ostavim vas u neizvjesnosti oko toga jesam li položio ili nisam do kraja posta, ali ne mogu. Jer sam POLOŽIO!!! Iz 3. puta (da, da... u međuvremenu sam pao i 2. put), ali sam napokon položio! Ono, ful je zakon kad položiš. Možeš voziti okolo i sve! Kako zakon... :))
Polagao sam pred jednim ispitivačem koji i nije baš miss simpatičnosti 2006. Izgledao kao Mexikanac. I brzo govori. Izbiflao mi je pravila brzinom svijetlosti. I dao mi je zeleno svijetlo za start (kako kul).
Krenuo sam i što se dogodi. Nakon jedno pola metra. A pitanje je jel uopće bilo pola metra, ja sam napravio grešku koja je onako, greška za pasti. Naime, nisam pogledao mrtvi kut te je neko auto projurilo 2cm od mene. Pomislih, gotovo je. Ali nije bilo. Ispitivač mi je dao da još vozim.
Uslijedila je jedna od najdužih i najstrašnijih vožnji u povijesti. 35 minuta sam ja vozio. 35! Mislim da to ulazi u jedan rekorda. Za vrijeme Pada 1 i Pada 2 vozio sam oko 20-25min. Obišao sam sve živo i neživo što se moglo obići. Čak mi grad nije bio dovoljan pa me potjerao i izvan njega (da, vozih i po magistrali).
Oduvjek sam želio sa nema kiše dok polažem. Smatram da je kiša bila glavni krivac za Pad 1 i Pad 2. Ovaj put nije bila kiša. Ovaj put je bilo ogromno žarko bliještavo sunce. Sunce od kojeg se sve sjaji. Sunce od kojeg ti je sve što vidiš žuto! Žuta je zakon, ali ne... ne sad. U tom trenutku sam se molio za oblak. Kojeg, naravno, nisam dobio. :)
Nakon te Ilijade i Odiseje vratio sam se na ishodišnu točku. Miss simpatičnosti 2006. mi je počeo nabrajati greške koje sam napravio u međuvremenu.
- 'Što mislite je li vam ono prestrojavanje bilo dobro?' - 'Pa ne znam... možda?'
- 'Sjećate li se kad ste umjesto u 2. stupanj prijenosa prebacili u 4.?' - 'Sjećam... pa ispravio sam se?'
- 'Znate li da je na mostu dopuštena brzina 60, a da ste vi vozili 78?' - 'Err... to i nije tako puno iznad dopuštene?'
- 'Svjesni ste da niste niti jednom pogledali unutrašnje ogledalo?' - 'Jesam... na milisekundu' - 'Naši se pogledi nisu niti jednom bili sreli, gospodine'... zatim je usljedila moja šutnja iako sam tako žarko htio reći 'eh, pa niste mi baš toliko sexy da buljim u vaše oči'... ali je pristojnost prevladala. Damn. :)
Ukupno mi je izbrojeno 7 grešaka. Laknulo mi je kad sam vidio da mi ispitivač ispunjava uvjerenje o položenom vozačkom ispitu. Kad je i instruktor to vidio i kad je već bilo sigurno da ću dobiti vozačku, zaderao se:
- 'Ovo ti je najgora vožnja... ikad!
Meni neugodno... mislim si, koji je vrag mom instruktoru... još će me ukopati na kraju :)
Odgovaram mu zbunjen s riječju: 'Zašto?'
- 'Prva dva puta si pao, ali si pao radi jedne greške. Ostalo si vozio savršeno. Sad si prošao unatoć miiiiiilijardi grešaka. Sva sreća što ti ni jedna nije baš PREstrašna.'
Ja šutim i trpim.
In the end, zahvaljujem instruktoru i ispitivaču. Uzimam uvjerenje po položenom vozačkom i odlazim. Nasmješen. Obavio sam to. Nakon 5 mjeseci muke. Prolaženja i padanja. Napokon je gotovo. Napokon. POLOŽIO SAM!:)
Post je objavljen 01.04.2006. u 14:13 sati.