Danas je taj dan!
Prije 8 godina, nakon dvanaestak sati teškog poroda, mućenja, bolova i stresa, rodila sam jednu preslatku djevojčicu.
To malo dijele bilo je duuugooo očekivano i željeno. Kao dar s neba, zatrudnjela sam kad smo se Hard i ja pomirili s činjenicom da možda nećemo moći imati svoje dijete. Kad smo nakon xy pokušaja odlučili još jednom pokušati umjetnom oplodnjom, kad smo razmišljali i tražili kako usvojiti dijete.
Zatrudnila sam prirodno, no slijedilo je 8 mjeseci strogog mirovanja i naša Potočica je odlučila biti naša prvoaprilska šala.
Kad sam ju prvi puta privila k sebi, suze su mi curile niz lice, a smijeh mi nije silazio s usana. Babice su me pitale "Pa zar nećete poljubiti dijete?" a ja sam govorila "Ljubit ću je cijeli život." Tada u tom trenutku, divila sam se njenoj maloj glavici, okicama koje su me pokušavale vidjeti, ručicama s malim noktičima, rijetkoj kosici i smijala se faci kojom me gledala. Bila je tako smiješna, a mene je ispunjavala neizreciva sreća.
Osam je godina prošlo kao dah, brzo, prebrzo!
Post je objavljen 01.04.2006. u 11:20 sati.