proljeće me uvijek iznova uhvati nespremnu, prenaviknutu na zimu i sivilo, na kratke dane..
rastuži me. ne znam točno zašto. sva ta ljepota, boje, svjetlost..
ovog su se proljeća neki od mojih prijatelja zaljubili. nakon više godina opet otkrivaju da mogu letjeti
iako nemaju krila i otkriti neslućene dubine. ljubav..
neki od njih shvatili su da i najgori strahovi u proljeće nisu tako strašni.
jedna me osoba želi vidjeti sretnu i to mi govori. trudim se podijeliti sa njom tu strast ( priznajući samoj sebi da dobro glumim ! )
cijenim to i volim ga zbog toga.
u nečiji je život ušao netko nov, netko čiji će život oni pratiti od prvog dana. oči su im ispunjene
divljenjem i neizmjernom ljubavlju. dijete..
i znam da nemam pravo da me proljeće boli.
možda je to samo zato jer me nitko nije pripremio na činjenicu da je život uistinu vrijedan i da je čudo.
preboliti ću i tu bol.. opet ću voljeti ljeto i kasne dane
samo se nadam da nisam jedina koja ne voli početak proljeća
Post je objavljen 01.04.2006. u 09:58 sati.