Marketing
Prvi travanj-anj-anj-anj! :)
Pa ne smijem se više derati april-li-li-li! Ili smijem? 
Dakle, vidim da je već počelo nasjedanje, pa tako i mediji puše fore jedni drugima. Za sada vidim da se Iskon proslavio (link), a bit će toga još... 
No, lako je smijati se na tuđi račun, treba znati odati priznanje i onima koji su vas uspješno okrenuli. E pa dragi moj kolega Edo, ovo je post posvećen tebi. Iako je prošlo punih pet godina, sjećanje na tvoju prvoaprilsku šalu produžuje mi život... 
Te sam 2001. godine bila apsolvent i počela sam raditi u agenciji za istraživanje tržišta. Imali smo jake klijente, pa je tako među njima bila i naša poznata farmaceutska kuća. Za istraživanje tržišta lijekova ciljna su nam skupina bili, naravno, liječnici. Zbog kroničnog nedostatka njihova slobodnog vremena bilo je teško obavljati razgovore, pa smo ih najčešće tražili među rodbinom ili preko poznanika i prijatelja. Zato nije bilo ništa neobično zvati ih vikendom kada su kod kuće - gotovo da je to bio jedini način dogovora...
Tog sam dana premorena ležala u krevetu, bilo mi je stvarno loše. Taman sam zaspala, iako je tek prošlo podne, kada me probudio telefon - zvao me Edo:
- Kolegice, šef je zamolio da obaviš jedan telefonski poziv. Treba nazvati njegovog prijatelja, nekog dr. Medveda. Kod kuće je, a tu ti je broj... - ne sjećam se više koji je argument Edo upotrijebio kad sam ga pitala zašto on ne zove. A valjda zbog zbunjenosti nisam ni razmišljala zašto šef osobno nije sve dogovorio kad mu je već dotični prijatelj. U svakom slučaju, pristala sam (s grčem u želucu jer mi je već bila puna kapa posla) i primila se posla. Birala sam broj...
- Dobar dan, V. M. pri telefonu, zovem iz agencije A... Trebala bih doktora Medveda - prije nego što sam uspjela objasniti zašto, prekinula se linija. Bila sam uvjerena da imaju problema s vezom i pokušala ponovno. Predstavila se punim imenom i prezimenom, objasnila iz koje agencije zovem i da trebam dr. Medveda... Opet su mi spustili slušalicu. Edo je inzistirao da to obavim, interview je bio početkom sljedećeg tjedna i nisam smjela odustati. Nazvala sam i treći puta. Imala sam više sreće, pa je žena ovoga puta odslušala cijelu priču - o kakvom se istraživanju radi, da trebamo liječnike, da me šef uputio na svog prijatelja... Pustila me da sve objasnim.
- Gospođo, ali ja vam ne mogu pomoći jer ovdje nema nikakvog doktora Medveda. Dobili ste zoološki vrt... Znate, danas je prvi april!
Prva mi je misao bila da ću nekome okrenuti vratom, ali nisam se mogla prestati smijati. Koliko god sam bila bijesna, morala sam priznati da me već dugo nitko nije uspio ovako okrenuti. 
Osveta je bila doslovno slatka. U ponedjeljak sam Edi kuhala kavu... Recimo da je dobio "malo" više šećera nego što mu je odgovaralo... 
Koja je bila najbolja šala koju ste vi progutali?
Post je objavljen 01.04.2006. u 06:44 sati.