Marketing
NLO – Neidentificirana Leteća Oštrica
Ovo je zadnji san koji ću vam ispričati, imam još jedan na pameti kojeg se sjećam, ali taj mi je prestrašan da bi ga pričao. Mislim, imam ja još snova, ali to su vjerojatno oni koje svi sanjaju, poput onoga kad padam na orahovom listu, pa bi vam to moglo biti nezanimljivo! Evo smjesta krećem na pričanje ovog sna kojeg sam sanjao prošle jeseni i svima sam ga morao ispričati, jer je neobičan! Oni koji poznaju mene i aktere ovog sna, mogli bi bolje skužiti o čemu pričam, a takvih ovdje nema puno, samo je jedan koji ih sve poznaje, a da ujedno čita i blog (SonoVeritas).
Cijela moja obitelj se nalazila okupljena na tavanu naše kuće. Pošto je kuća dosta velika, a tek je napola sređena, na tavanu držimo kukuruz, pšenicu, ječam, stolni nogomet, zob, mali fliper, soju... itd.... velika je površina! Što radimo svi tamo gore? Vadimo krumpir! Odakle krumpir raste na tavanu? Pojma nemam, ja samo sanjam! Vjerojatno većina čitatelja iz Slavonije zna kako izgleda hranilica za prasce, ona u koju se hrana stavlja odozgo, pa onda sama curi dolje kad prasci pojedu. Bitno je znati kako izgleda jer smo mi pomoću nje 'brali' krumpir. A krumpir je rastao iz kukuruza u zrnu. Princip skupljanja krumpira je bio da mi negdje na kukuruz postavimo tu hranilicu, onda stavimo ruke tamo gdje se sipa hrana i jednostavno iz toga vadimo krumpire i to čiste ko' od majke da su rođeni, nema blata, nema da je krtica pojela, nema presječenih od motike ili pluga, sve savršeno. Jedino što su bili neki sitni, ne znam što im je! I samo smo tako s vremena na vrijeme pomakli hranilicu na drugo mjesto i opet vadili krumpire! Za one koji nisu sa sela i ne znaju o čemu ja pričam, moram reći da krumpiri ne rastu u zrnatom kukuruzu, ne rastu na tavanu, ne budu čisti kad se izvade i nipošto se ne vade hranilicom za prasce! I tako vadimo mi taj krumpir i pričamo o koječemu, kad primjetim ja odjednom kako se prema nama gore kroz vrata penje mala sjekira i to baš naša, koju mama često traži, a rijetko je nađe jer je najčešće tata zagubi. Čak štoviše, ona ne da se penje, nego lebdi, leti sama od sebe(i to bi bio taj NLO, žalim nije bilo svemiraca u ovoj priči)! Samo sam je ja ugledao, drugi nisu ništa primjetili, oni su i dalje radili! Malo boljim promatranjem sam ipak vidio da sjekira ne leti sama nego ju nosi, ne biste vjerovali, ni manje ni više, nego vještica, istina, mala i sitna, ali ipak vještica! Bila je kao ona koju ponekad vidite kako visi u automobilima na retrovizoru, samo što ova nije imala metlu! Dakle, jedino sam ju ja ugledao, moji nisu znali da ja nešto vidim, ali isto tako ni sama vještica nije skužila da sam ju vidio i da sam se lagano počeo odmicati od svojih i šuljati se vještici iza leđa. Napravio sam nagli pokret i uhvatio i nju i sjekiru. Onda su prišli i moji da vide što je to bilo, jer su tren prije nego sam je uhvatio i sami vidjeli da sjekira leti. No, zanimljivo je da je sjekira i dalje bila sjekira, a vještica je u mojim rukama izgledala samo kao komad tamno smeđe tkanine, ali onako lijepe, blage, glatke.... kao za naočale brisati i to smotane u neku vrst tuljca! Počeo sam razmotavati tu tkaninu, kad sam i zadnji smotuljak odmotao iz nje je izletjela leptirica (to nije onaj klasični leptir koji si vjerojatno zamišljate, nego je to onaj napasnik koji napada na zrna kukuruza, ljudi na selu ga nazivaju leptirica, a pravi naziv vam ne znam reći). U istom trenu kad je ona izletjela u ruci mi se pojavio nekakav kristal, sličan onima koji vise na raskošnim bogataškim lusterima, ili pak onima u crkvama! Lijepo smo svi u čudu sišli s tavana, dolje se baš zatekao djed, na brzinu sam mu ispričao što se dogodilo i pokazao što mi je ostalo od svega toga, kad je ugledao kristal samo je oštro odmahnuo rukom i brzo se udaljio od mene govoreći da bacim to, jer to su nečista (vražja) posla! Ja sam mu nešto pokušao objasniti, ali uzaludno, stalno je bježao od mene ko' vrag od tamjana! I sad priča skreće u novom pravcu koji nikako nije povezan s ovim što sam dosad napisao! Nakon tog događaja na tavanu i rasprave s djedom, bio sam umoran i otišao leći. Zaspao sam negdje vjerojatno oko 16h i spavao skroz do navečer! Tada je došao bratić, otvorio vrata moje sobe i pokušavao upaliti svjetlo, jer već je pao mrak! Kad je otvorio vrata, ja sam se probudio, ali sam i dalje bio pospan, u sobi nije bio pravi mrak jer je dolazilo svjetlo iz hodnika. Bratić je stajao na vratima i dalje pokušavajući upaliti svjetlo, ali mu to nikako nije uspjevalo, ne znam zašto... inače poznaje cijelu moju kuću napamet, zna više o njoj nego ja sam, sve zna napipati i u mraku, ali ovaj put nije nikako uspjevao naći taj prekidač. Dok ga je tražio smijao se ko' blesav, valjda sam sebi... zbilja ne znam! Odustao je od tog pothvata paljenja svjetla prišao je meni i rekao: 'Šta ima beno, samo spavaš!'. Pogledao sam ga onako nekako, ne baš s previše dragosti, a on izvuće desnu ruku iza leđa i pogodi me plišanim srcem boje vedre zvjezdane noći uz riječi 'Evo vraćam ti tvoj reket'. (nešto slično sam prije 2-3g poklonio svojoj visokoj prijateljici, samo sto to nije bilo srce nego mjesec, čak se i meni taj komad pliša jako svidio, valjda sam ga zato i sanjao) Onda sam se skroz zbunio i pogledavao naizmjence taj 'reket' pa njega, pa reket, pa njega i nikako nisam mogao doći sebi, stalno sam se pitao tko je lud - on ili ja, znam da bi u stvarnosti odgovor glasio obojica, ali ovdje u snu je ipak bio jedan pametan, a jedan lud. Nekako sam zaključio da ja sigurno nisam bio onaj koji je lud! S tom mišlju sam se probudio, ustao u sjedeći položaj, malo se prisjetio sna i stalno se smijao dok sam ga zapisivao na mobitel!
I onda netko kaže da su snovi izrazi naših podsvjesnih želja! Može li mi netko čitajući ovaj post protumačiti što ja to želim? Jer ja zbilja to ne mogu dokučiti! Možda je to naznaka da ću izmisliti nešto revolucionarno, kao što je sađenje krumpira u kukuruz na tavanu i njegovo vađenje hranilicom za prasce, a onda će doći nevidljiva opasnost koja će pokušati omesti moj izum, ali ja ću tu opasnost ipak uspjeti ščepati i pobijediti je, ali kao posljedica toga će biti moja mentalna neravnoteža!
Evo, prilično sam siguran da je ovo zadnji od mojih snova o kojima sam namjeravao pričati, tako da možete odahnuti, vjerojatno sam vam se popeo već na vrh glave s njima, no što ćete, ja sam baš uživao pišući ih!
Pozdraw!
Post je objavljen 01.04.2006. u 07:09 sati.