Vani je nekako teško. Spremam se u kupovinu...Špeceraja i rođendanskih darova, od čega samo darove volim kupovati. Špeceraj je ono nužno zlo. Potrebito svakako.
Ustrajem u dijeti i vide se rezultati. Veseli me to, no sad kad su prve "maske" tj. kile opale, ostatak će ići naravno polako. No šećem svaki dan, najmanje sat, a ponekad i dva, a slijedeći tjedan počinje i rolanje.
Nadam se da će zasjati sunce i nadam se...
Danas susrećem jednu izuzetno dragu osobu, nakon dugo vremena.
Danas držim instrukcije iz knjigovodstva jednom petnaestgodišnjaku.
Iskreno nisam baš posve sigurna kuda će me odvest današnji dan. U biti kao nitko od nas. Soba je pospremljena. Stvari na mjestu.
Voljela bih ovaj puta i danas bih voljela do Van Gogha ili u kazalište ili samo na zrak, ponovo u šetnju. S noge na nogu. Polako.
A promjene. Neke su se odigrale prebrzo. No tako ponekad mora biti. Jer tako je to...
Post je objavljen 01.04.2006. u 06:58 sati.