Sunce se smjesi s visine, predivno proljetno sunce...kreæem u setnju...s tobom...jos ne mogu vjerovati...
Osmjeh...rukovanje...razgovor tece kao da se ne vidimo prvi put...
Secuci ostavljamo tragove stopala u travi...
Prolazimo uz potok...s vjetrom u kosi...i vatrom u srcima...
Poskliznuh se...uhvatio si me da ne padnem...
Smijeh...tako lagan..poput zraka sunca sto ocrtavaju sjene...
Dodosmo i na tu temu...djetinjstvo...ne znam kako...
Pogled mi se smracio...suze su ispunile oci...ne...ne smijem dopustiti da nam moji demoni uniste setnju...ne mogu sad o tome...ne zelim...jednom...kasnije...ali ne jos...
Jedna neposlusna suza kapnula je na sag mrtvog lisca...
Zaustavio si se...podigao mi lice i pogledao oci...znas da nesto nije u redu...
Kad budes spremna...tu sam...kazes...
Tvoje ruke...potonuh ti u zagrljaj...
Sjedosmo na tlo...lisce je zapucketalo...suho mrtvo lisce...
Polozih ti glavu u krilo...
Prstima si mi prolazio kroz kosu...njezno...senzibilno...
Trnci mi se razlise tijelom...
A ti si me samo gledao...duboko...sutke...
Osjecah miris tvoje koze...tvoje odjece...sunca u tvojoj kosi...
Vidjeh u tvojim ocima njeznost...strah...ceznju...
Maknuo si pramen kose sto je donesen vjetrom pao na moje lice...zapleo se u trepavice...
Meko poput leptira...tvoje se usne spustise na moje lice...
na jedan kapak...na drugi kapak...na zedne usne...
Vjetar je kroz krosnje drveca svirao...ptice su pjevale...pjesmu o pronadenoj...ljubavi...
Biiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiippppppp!!!!!
Ta grozna budilica...
Post je objavljen 31.03.2006. u 23:12 sati.