Marketing
Dominique Wilkins - Human highlight film and the modern air prince
Posebni znaci: rođen 12. siječnja 1960. godine u Parizu (otac američki vojnik);
Deveterostruki NBA All Star; najbolji strijelac NBA lige u sezoni 1985/86 (30,3 koša u prosjeku); jednom uvršten u prvu NBA petorku, četiri puta u drugu i dvaput u treću; svjetski prvak 1994. godine.
Jedna od temeljnih atrakcija na kojima je NBA liga izgradila svoju danas planetarnu popularnost bila su urnebesna zakucavanja koja su krajem 80-ih i početkom 90-ih izvodili njeni igrači. Letovi tadašnjih tamnoputih zvijezda ostatku svijeta su se doimali gotovo nestvarno. Maneken broj 1 NBA lige bio je (a i još uvijek jest) Michael 'Air' Jordan, momak koji se u zraku 'zadržava koju sekundu duže od običnih košarkaša'. Svojim neviđenim fizičkim predispozicijama privlačio je ogromnu pažnju još u vrijeme dok nije osvajao naslove prvaka. Jedini čovjek koji mu je u zračnim dvobojima mogao parirati, jedini koji je slavnom Mikeu mogao pogledati u oči i reći: 'Ajde, da te vidimo što znaš!' bio je legendarni Jacques Dominique Wilkins.
Njegov sunožni odraz i energična 'kucanja' jedan su od najsjajnijih dragulja u povijesnoj riznici NBA lige. Koliko je samo klinaca upravo ON svojim strastvenim izvedbama nadahnuo da se trgnu iz fotelje, otrče na igralište i stanu skakati 'nebu pod oblake' oponašajući svog idola… 'Human Highlight Film', kako su ga zvali, spada među najveće igrače svog vremena – Karla Malonea, Pata Ewinga, Charlesa Barkleya, Johna Stocktona i naravno, Michaela Jordana. No za razliku od ranije navedenih, Wilkinsa su počasti i nagrade uvijek nekako mimoilazile.
Iako je karijeru završio kao deveti NBA strijelac svih vremena, 'Nique' se nije našao u izboru 50 najboljih NBA igrača svih vremena. Razlog? Spočitavalo mu se da je gubitnik, da ne zna učiniti suigrače boljima, da je sebičan, da ne igra obranu… No kada bi to i bila istina, Wilkins zasigurno ne bi dobio podršku svojih kolega koji su svi redom ukazivali da je dugogodišnje krilo Atlanta Hawksa nepravedno zaobiđeno u izboru '50 najvećih'. 'Svašta. Među tih 50 igrača ima nekih kojima ne bih dao ni da mi pridrže k… Ono što me ispunjava ponosom je činjenica da su me podržali najveći igrači mog vremena', izjavio je tada Wilkins ne skrivajući nezadovoljstvo. Jordan je imao Pippena, Magic Johnson Jabbara i Worthyja, Isiah Thomas Dumarsa, a Wilkins je u 12 sezona provedenih u Atlanti uvijek oskudijevao s 'pomoćnim osobljem'. Nikada nije otišao dalje od finala Istoka, nikada nije igrao NBA finale. No zato je redovito dovlačio momčad do playoffa, devet puta igrao All Star susret i glasio za ponajbolje krilo u ligi.
Trebao je biti član originalnog Dream Teama, najbolje ikad okupljene košarkaške družine koja je na Olimpijadi u Barceloni 1992. osvojila zlatnu medalju (nezaboravno finale s Hrvatskom). Ipak, nije putovao u Barcelonu jer ga je zadesila teška ozljeda Ahilove tetive zbog koje je propustio cijelu sezonu. Za američku je reprezentaciju nastupio dvije godine kasnije na Svjetskom prvenstvu u Torontu, gdje je bio jedan od najboljih Amera na njihovom putu do zlata. Nije bilo stvari koju 'Nique' nije mogao izvesti, ali bilo je mnogo stvari koje niste znali da ih je moguće izvesti dok niste vidjeli njega. Čovjek je kralj windmill zakucavanja (s loptom u rukama napravi krug od 360 stupnjeva prije no što je tresne kroz obruč). Dvaput je osvajao natjecanje u zakucavanju, ali posebno je ostao upamćen njegov dvoboj s Michaelom Jordanom 1988. godine kada je MJ pobijedio zadnjim zakucavanjem s linije slobodnih bacanja. No Wilkins i Jordan prave su dvoboje vodili u igri. Sudari Atlante i Chicaga bili su posebna poslastica jer su oba letača bila maksimalno napaljena da nadmaše jedan drugog. Wilkinsa su imali čast uživo vidjeti navijači Cibone. Bilo je to 1996. i 1998. godine kada je 'Nique', u već poznim igračkim godinama, nastupao za momčadi grčkog Panathinaikosa (osvojio naslov europskog prvaka) i talijanskog Teamsystema(današnji Climamio- Bologna) .
Post je objavljen 31.03.2006. u 21:41 sati.