Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

priča mog života

Princ Valijant Harolda Fostera jedan je od likova uz koje sam odrastao. Jedna od najupečatljivijih epizoda njegovih pustolovina je ona kada sreće mladog gospodičića Williama Vernona, gospođicu u koju je taj zaljubljen, prelijepu Gwendoline, i Williamova slugu Alfreda. Gwendoline i Vernon su odrasli u dva susjedna zamka koja dijeli široka, divlja rijeka. Društvance stiže u zamak Vernon upravo da bi saznali da je stari Vernon, Williamov otac i gospodar zamka, umro. Mladi William odvodi Gwendoline preko rijeke do njezinog zamka i koristi priliku - sada, kad je nasljednik imanja i titule - zatražiti od njezinog oca, sir Berkeleya, njezinu ruku. No sir Berkeley otklanja molbu sa iznenađujućim obrazloženjem: Williamovo nasljedstvo je sporno. William ima i starijeg polubrata za kojega nikada ranije nije čuo, te ako se taj polubrat pojavi prije njegova dvadesetog rođendana, ima pravo preuzeti nasljedstvo i dobiti Gwendoline za ženu. Na povratku preko rijeke sruči se na njih oluja. Da bi u mraku mogli uploviti u sigurnu luku, na oba mola koja zatvaraju ulaz u luku trebaju gorjeti buktinje, u protivnom će se brodica razbiti o nepristupačnu obalu.

Alfredu stiže glas da mu je majka na samrti. Valiant ga prati kroz oluju do bijedne nastambe daleko na rubu šume gdje je Alfred odrastao u krajnjem siromaštvu. Majka na samrtničkoj postelji priznaje Alfredu da je ona prva žena surovog pokojnog Vernona, da nije mogla otrpjeti njegovu svirepost, te je pobjegla ponijevši sa sobom i njegova prvorođenog sina - Alfreda. Njezina je osveta da je Alfred postao sluga u zamku Vernonovih, izložen svačijem maltretiranju, te da će zatim - kao bivši sluga - postati gospodar. U potkrjepu svojih riječi predaje Alfredu pergamente koji svjedoče o njegovu porijeklu, koji kazuje tko je on, te o pravu da naslijedi zamak i oženi se s Gwendoline.

Valiant i Alfred se vraćaju do zamka u dramatičnom trenutku. Sir Berkeley i Gwendoline su se zaputili preko rijeke na pogreb, ali u mraku i oluji ne mogu vidjeti ulaz u luku. Svega jedna buktinja je upaljena, a druga se, zbog kiše i vjetra, nikako ne može razgorjeti. Bljesak munja otkriva užasnutim ljudima na obali kako krhka lađica plovi u propast. Na to Alfred iz njedara vadi suhe pergamente i s njima pripali drugu buktinju. Gwendoline je spašena, pada u zagrljaj voljenom Williamu, a Alfred ostaje sluga do kraja života…

…da ne duljim, to je priča mog života. Barem dvadesetak puta sam napravio nešto kao da sam siroti Alfred, nešto što je bilo ekvivalent onome što je on napravio, a ti su potezi odredili sve ono što se odvijalo između. I često se pitam da li me se priča o nesebičnom Alferedu dojmila zato jer sam već bio takav tip čovjeka ili mi se ona toliko svidjela da je odredila kako ću se dalje razvijati.

Zanimljiv lik u priči je William. Ako mu Valiant ispriča što se dogodilo, da li će kavalirski ustupiti starijem bratu sve što mu pripada? Ne budimo naivni. Prije će ga, kao gospodar života i smrti svojih podanika, skratiti za glavu. Da li će se William pobrinuti da se barem donekle oduži sirotom sluzi? Nema načina. Takvim oduživanjem bi zapravo priznao da je nepravedno zasjeo na uzurpirano mjesto, a nakon priznanja više nikada ne bi mogao biti smiren da Alfred neće zatražiti što je njegovo. Zato je Alfredu najbolje da nitko nikada ne sazna za njegovu žrtvu. Naročito ne Gwendoline…



Post je objavljen 31.03.2006. u 22:04 sati.