...priča koju ne bih trebala ispričati ,,, NO svejedno, malo je stvari koje se zapravo i dogode a mogu posluziti za pricu.Pa evo->
Vraćala sam se kući poslije i više nego dobro odrađenog treninga.Bilo je kasno a ulica slabo osvjetljena.Nisam hodala ,vozila sam se na rolama.Situacija prije treninga (zbog koje bih zakasnila) od mene je trazila da obujem te cipele s kotacima i žurno odem u dvoranu....
Vidjela sam ga još na cesti ispred "svoje"ulice.Djelovao je nekako,,,,,odsutan,kao da je letio na oblaku svojih misli.Bio je obucen u tamnu odjecu,ali nije mi se cinio kao neki darker,dapace.Nisam se željela u ulicu spustit istim putem,rađe sam napravila još jedan krug i spustila se nekim drugim putem.Gledao je za mnom,skroz se krenuo....
Glazba mp3-a je svirala i zaboravila sam na decka kojeg sam vidjela prije manje od dvije minute,no on ocito nije htijeo biti zaboravljen.Naletila sam na njega pred "svojom" zgradom.Tijelom su mi prošli trnci,njegov pogled sledio je krv u mojim žilama.Cipele s kotacima naglo su postale teške,vrata zgrade udaljena samo nekoliko metara od mene cinila su se misljama udaljena....
Brzim korakom grabim stepenice,ne upalim svjetlo u haustoru.Bježim jer ne želim da mi vidi lice,no u sebi se nadam da ce me sustići i pogledati još jednom onim svojim čudljivim pogledom.Nada umire poslijednja,da tako kažu,ponekad ne umireu opce.Sutigao me,iako sam bila 2-3 koraka ispred njega zustavila sam se i pustila ga da prođe.
Taj pogled,skamenio me.Prolazio je polako i kontrolirao svaki moj udisaj.Osjetila sam njegovu ruku na svom ramenu,na licu....nešto je rekao ali nisam cula jer nisam ugasila mp3.Spustila sam glavu i cekala da se makne.Prešao je 5 stepenica i izvadio kljuc.Dok je otkljucavao ja sam se penjala,nije odmah ušao,pratio me pogledom dok me nije izgubio iz vida......Tako sam se cudno osjecala.......Što je to u njemu tako posebno????
Post je objavljen 31.03.2006. u 16:34 sati.