Marketing
No one standing at your door...
Just smile, spring is here... you’re here, it’s beautiful... enjoy... smile, don’t think too much.be happy
Baby you're a lost
Baby you're a lost
Baby you're a lost cause
I'm tired of fighting
I'm tired of fighting
Fighting for a lost cause.
Da, da... divna je ta pjesma, samo ne znam što ona sad tu radi. Misliš li da spada ovdje, sada, kao... ovaj tren, ili si malo odlutala, odlutala kažeš... hm... možda, a možda i ne. Možda si samo pojela malo previše čokomela pa ti je to slatko udarilo u glavu. Što ne bi od slatkog trebala biti bolje volje? Hm... vidiš stvarno, to je čudno. Fuj... neću više nikada jesti čokomel, zlo mi je.
Ma neću, ništa neću. Prekrasan je dan, hoću van, na zrak, na livadu, hoću se šetat do u nedogled u majici kratkih rukava, u suknjici, bosa, želim hodati po travi... po bespućima nekog malog mjestašca, koje je jednako udaljeno od dva mjesta koja su na suprotnim stranama grada... daleko smo... negdje na sredini... Želim sjest u auto, ne mora to biti crvena velika psina, ili bijeli kit, ali samo da se mogu izgubiti negdje gdje ceste vode samo ravno, u pustinji i samo pustinji i gdje god pogledaš i dokle god ti pogled seže pustinja, ta prekrasna tišina, mir, čak je i riječ prekrasna... pustinja.auto, pustinja, Hunter S. Thompson i ja... hahaha, ne, ne... šala
Sunce, dugu, boje, osmijeh, dodir, poljubac, maženje, suknju, nove tenisice, san, popravit naočale, njega, gledati u sunce znajući da neće naštetiti mome vidu, uživati u probijanju istih spomenutih kroz zavjese moje sobe, zaustavljajući se na glupim sitnicama koje su mi nekadadavno nešto i značile.
Maknula sam figure, glupo je...sad se zaustavljaju na praznome stolu crvene boje, što i nije tako loše, izgleda nekako drugačije, mirnije, ne budi uspomene.. Želim sjesti na svoj balkon, uzeti svoju teku i pisati (kao što sam i napravila maloprije) dok u pozadini svira Lost Cause. Ovo je dan pjesme Lost Cause, nema mi pomoći to je sad to. Želim sjesti na staro mjesto i gledati ljude, smišljati im imena, izmišljati što rade, zašto baš, baš ovuda prolaze, tko su, zašto su?
Želim da moja teka ima tamnije papire a ne ovako svjetle i bijele jer mi jako smeta za oči, sunce...
Ali, ne želim da sunce ode, NE?! Pa tek je došlo, izdržat ću ja to zabljesnuto blještavilo. Hoću proljeće, ali mi se vraški sviđa ova pjesma... I don’t care...
Your sorry eyes, they cut through bone.
They make it hard to leave you alone.
Leave you here wearing your wounds
Waving your guns at somebody new.
Želim slušati, želim pobjeći daleko od ovoga svijeta i slušati tišinu, gledati nebo, oblake ,vidjeti razne oblike i životinje, disati, ali disati, uživati u vjetru, uživati u tome kako diže male čestice mirisa i raznosi ih svugdje, okusiti proljeće... želim gledati zvijezde, tražiti Cassiopeiu i nikada je ne naći, ali pokušati...ili da ću možda vidjeti auroru...
uživati u dobroj knjizi, filmu, muzici, čokomelu... NE!?! Rekla si da nećeš više to jest, kaj si već zaboravila!? Ah, da... zanemarite ovo zadnje...
Baby you're a lost
Baby you're a lost
Baby you're a lost cause
I'm tired of fighting
I'm tired of fighting
Fighting for a lost cause.
Post je objavljen 31.03.2006. u 16:25 sati.