
Sjecate li se onih «borica beba» koje smo dobili da ih zasadimo kada smo se primali u pionire?
Posadila sam svoj u Oazi moga djetinjstva, u mom velikom parku...
Nona mi je pomogla.
Bilo je prekrasno poslijepodne.
Mirisalo je na proljece, Sunce i zeleno.
Poslije toga smo setale...
Bila sam mala...
I boric je bio mali...
Nona je rekla da cemo sada zajedno odrastati...
Boric i ja...
Jucer sam bila u mom velikom parku...
Bilo je prekrasno poslijepodne.
Mirisalo je na proljece, Sunce i zeleno.
Setala sam...
I sve je bilo isto kao onoga dana prije dva desetljeca...
Osim...
Boric je netko posjekao prije puno godina...
Nona odlazi nepovratno...
Park mi vise ne izgleda velik...
A ja nisam mala...
Post je objavljen 31.03.2006. u 16:00 sati.